Category: Nauka o Kur'anu


– „Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učine oporuku roditeljima i bližnjima.“ (El-Bekare, 180)
Ovaj ajet je derogiran ajetom koji govori o nasljednicima. Rečeno je da je derogiran hadisom: „Nema oporuke za nasljednika.“ Također je rečeno da je ajet derogiran koncenzusom kojeg prenosi Ibn-l-Arebi.
-„…kao što je propisan onima prije vas…“ (El-Bekare, 183)
Ovaj dio ajeta je derogiran riječima Allaha: „Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sa stajete sa svojim ženama…“ (El-Bekare, 187)
-„Pitajute o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu…“ (El-Bekare, 217)
Ovaj ajet je derogiran ajetom: „…borite se protiv svih mnogobožaca…“ (Et-Tevbe, 36)
-„Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene-treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdržavanje…“ (El-Bekare, 240)
Spomenuti ajet je derogiran 234.ajetom sure Bekare tj.sa godine se čekanje smanjuje na četiri mjeseca i deset dana.
-„Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati.“ (El-Bekare, 284)
Ovaj ajet je derogiran ajetom: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“ (El-Bekare, 286)

Sujuti, El-Itkan,2/43-44

Preveo:Senad Muhić

1.Bilježe Ibn Ebi Hatim i Ibn Merdevejh od Džabira da je kazao: „Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obilazio oko Kabe, upitao ga je Omer: Da li je ovo mjesto na kojem je stajao Ibrahim? Da, odgovorio je Poslanik,a nakon toga je obavljen ajet: “Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!” (El-Bekare, 125)
Ovaj ajet je objavljen u Mekki, na oprosnom hadždžu.
2.“ I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.“ (El-Bekare, 281)
Ovaj ajet je objavljen na Mini na oprosnom hadždžu kao što prenosi Bejheki u Delailu.
3. Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.(En-Nisa, 58)
Objavljen je na dan oslobađanja Mekke u unutrašnjosti Kabe, kao što navodi Sunejd u svome tefsiru i Ibn Merdevejh od Ibn Abbasa
4.Prvi ajeti sure El Enfal su objavljeni na Bedru nakon bitke, kao što prenosi Ahmed od Sa'da b.Ebi Vekkasa.
5.Prvi i drugi ajet sure Hadždž su objavljeni kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme krenuo u bitku Benu Mustalek, kao štp spominju Ibn Merdevejh putem Kelbija od Ebu Saliha od Ibn Abbasa.
6.Sura El-Mutaffifun ili njen dio je objavljen prilikom hidžre u Medinu, prije ulaska u nju, kao što navodi imam Nesefi i dr.
7.Prvi ajeti sure Ikre, koji su objavljeni u pećini Hira, kao što se navodi u dva Sahiha.
8.Sura En-Nasr koja je objavljena u danima tešrika na oprosnom hadždžu, kao što navodi Bezzar i Bejheki i Delailu.

Opširnije pogledati:El Itkan fi ulumi-l-Kur'an od Sujutija, 1/38-42
Preveo :Senad Muhić

Islamski učenjaci po ovome pitanju imaju dva stava:

Prvi stav : Njihovo značenje  poznaje samo Allah.

Rekao je imam Eš-Ša'bi:”To su nejasni ajeti čije značenje prepuštamo Allahu Uzvišenom.”

Rekao je imam Ebu Hatim :”Skraćenice nalazimo samo na početku sura i mi ne znamo njihovo značenje.”

Imam Kurtubi ovaj stav pripisuje četverici prvih halifa, Ibn Mesudu.Ova stav također imaju i Sufjan Es-Sevri i Ibn Hibban.

Drugi stav:Značenje tih skraćenica je poznato

Oni koji imaju ovakav stav razilaze se po pitanju značenja tih skraćenica:

Prvi stav:To su slova koja ukazuju na Allahova imena i svojstva, pa tako harf elif ukazuje na ehad-jedini, harf lam ukazuje na El-Latif,mim ukazuje ma Mulk-vlast i sl.

Drugi stav:To su imena sura

Treći stav:To su imena i nazivi za Kuran

Četvrti stav:To su slova koja ukazuju da je Kur'an sastavljen od slova koja arapi razumiju.Ovaj stav zastupaju Mudžahid, El-Ferra, Kutrub, Ibn Tejmijje, Ibn-l-Kajjim, Šenkiti, Ibn Usejmin…

Zadnji stav je, po svemu sudeći i najispravniji.

(Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kuran, 440-441)

Definicija tradicionalnog tefsira:

To je tefsir koji se bavi pojašnjavanjem ajeta  pri tome se oslanjajući na sami tekst Kur'ana, sunneta ili govora ashaba.

 

Izvori tradicionalnih tefsira:

1.Kuran

Primjer  tumačenja Kurana Kuranom:

Rekao je Uzvišeni:”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti…”(El-Bekare, 37)

Izraz “neke riječi” su protumačene 23. kur'anskim ajetom iz sure el-Earaf: “Oni rekoše (Adem i Hava):”Gospodaru naš, mi smo se prema sebi ogriješili, pa ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi ćemo nastradati.”

2.Sunnet

Rekao je imam Ahmed:”Sunnet je taj koji pojašnajava i tumači Kuran.”

3.Riječi ashaba

4.Riječi tabiina-generacije poslije ashaba

 

Najpoznatiji tradicionalni tefsiri:

1.Džamiu-l-bejan an tevili aji-l-Kuran autora Ibn Džerira Taberija koji je rođen 224. hidžretske godine.

Rekao je Ibn Huzejme: “Ne poznajm nikoga ko je učeniji od Taberija”

Rekao je imam Zehebi: “Nije napisan tefsir sličan njegovom.”

Rekao je imam Nevevi:”Muslimanski ummet je složan da nije napisam tefsir sličan Taberijevom.”

2.Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim od imam Ibn Kesira koji je rođen 700. hidžretske godine.

O tom tefsiru imam Ševkani veli: “To je jedan od najboljih, ako ne i najbolji pisani tefsir.”

3.Ed-Durru-l-Mensur , tefsir kojeg je napisao imam Sujuti koji se rodio 849.hidžretske godine.

4.Edvau-l-bejan fi  idahi-l-kur'ani bi-l-kur'an, čiji je autor Muhammed Emin Muhtar Šenkiti, rođen 1325 hidžretske godine.

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur'an, str.165-173

Mekkanske sure se po pitanju tematike kojom se bave razlikuju od medinskih sura.

Mekkanske sure se bave sljedećom tematikom :

1.Usađivanje islamskog vjerovanja u srca ljudi kroz poziv da se samo Allah obožava, te da se vjeruje u poslanicu sa kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme.

2.Propisivanje nekih osnovnih ibadeta , govor o međusobnom odnosu  i nekim općim vrlinama koje se trebaju naći kod čovjeka. U Mekki je propisano pet dnevnih namaza, zabranjeno je nepravedno korištenje jetimskog imetka, oholost i sl.

3.Davanje pažnje kazivanjima o vjerovjesnicima i prijašnjim narodima.

4.Kratkoća sura sa jakim tempom.

Medinske sure se bave sljedećom tematikom:

1.Kur'an se u Medini većinom obraća muslimanskoj zajednici, pojašnjavajući sankcije koje slijede onoga ko napravi nekakav prijestup.

2.U Medini se pojavila grupa licemjera, tako da je Kur'an ukazivao na njihova svojstva i opasnost po vjeru Islam.

3.Među muslimanima Medine su živjele skupine jevreja koji su pravile spletke  pa je Kur'an njihove spletke otkrivao.

4.Većina medinskih ajeta predstavlja duge ajete koji govore o islamskim propisima.

 

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur'an 143-145

Način prepoznavanje mekkanskih sura :

1.Svaka sura koja u sebi sadrži izraz kella je mekkanska.

2.Svaka sura koja u sebi sadrži sedždu tilevet je mekkanska.

3.Svaka sura koja započinje zakletvom, a to su sure: Saffat, Zarijat, Tur, Nedžm, Murselat, Naziat, Burudž, Tarik, Fedžr, Šems, Lejl, Duha, Tin, Adijat, Asr.

4.Svaka sura koja počinje sa kraticama, kao npr. elif lam mim, ha mim i sl.

5.Svaka sura u kojoj ima poziv : O ljudi, a nema poziva : O vjernici je mekkanska , osim sure Hadždž koja je mekkanska i pored toga što na njenom kraju ima poziv : O vjernici.

6.Svaka sura koja počinje zahvalom Allahu je mekkanska.

7.Svaka sura u kojoj se navode kazivanja o vjerovjesnicima je mekkanska, osim sure Bekara.

Način prepoznavanja medinskih sura:

1.Svaka sura u kojoj ima poziv : O vjernici, a nema: O ljudi,  je medinska

2.Svaka sura u kojoj se spominju licemjeri je medinska. Rekao je Mekki b Ebi Talib :”Svaka sura u kojoj se spominju licemjeri je medinska”, dok drugi dodaju:osim sure Ankebut. A ispravno je da  početak sure Ankebut gdje se spominju munafici, pripada medinskoj objavi.

3.Svaka sura u kojoj se spominje kazna ili sankcija za neki prijestup ili se pojašnjava neka obaveza, je medinska sura.

 

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kuran, str.142-145

Islamski učenjaci i komentatori Kurana imaju različite stavove po ovome pitanju:

1.Običaj arapa još od vremena prije Islama je bio da sklapaju ugovore, pa kada bi htjeli da taj ugovor prekrše, napisali bi pismo narodu sa kojim bi imali ugovor i ne bi ga otpočinjali sa “bismillom”,  pa kada je objavljena sura Et-Tevba  kojom se poništava ugovor između Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme i mnogobožaca, Poslanik je naredio Aliji, Allah sa njim bio zadovoljan, da ode kod mnogobožaca i da pročita tu suru, a na početku njenog čitanja nije spomenuo “bismillu”. (El-Kurtubi, El-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 8/60)

2.Bismilla nije napisana na njenom početku iz razloga što je ashabi nisu napisali u mushafu koji je bio kod imama-halife i po tom pitanju su slijedili halifu Osmana, Allah sa njim bio zadovoljan.

Prenosi Tirmizi od Ibn Abbasa da je upitao Osmana o nerastavljanju sure El Enfal i Et-Tevbe sa bismillom, pa mu je odgovorio: “Sura El-Enfal je bila među prvim surama koje su objavljene u Medini, dok je sura Et-Tevbe bila među posljednjim surama. Njena su kazivanja bila slična kazivanjima koja se navode u suri Et-Tevbe, pa sam se pobojao da nisu od nje same i preselio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, a nije nam objasnio da je ona (bismilla) od nje (sure Et-Tevbe) , te sam ih zbog toga spojio i nisam napisao između njih bismillu…”(Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-Azim, str.428)

3.Sura El-Enfal i sura Et-Tevba čine jednu cjelinu, te zbog toga bismilla nije napisana na početku Et-Tevbe. ( El -Kurtubi, El-Džamiu li ahkami-l-Kuran, 8/61 ; Es-Sujuti, Ed-Durru-l-Mensur, 3/375)

4.Sura Et-Tevbe je objavljena kao prijetnja nevjernicima, dok  bismilla sadrži milost, a to dvoje je nespojivo.. ( El -Kurtubi, El-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 8/61; Eš-Ševkani, Fethu-l-Kadir, 2/475 ; Es-Sujuti, Ed-Durru-l-Mensur, 3/377)

Ispravno mišljenje kako navodi imam Kurtubi jeste da bismilla nije napisana na početku sure Et-Tevbe iz razloga što je melek Džibril prilikom objave nije dostavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. ( El -Kurtubi, El-Džamiu li ahkami-l-Kuran, 8/61

Alija, Allah sa njim bio zadovoljan, prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: ”Doista će se pojaviti smutnja. Alija reče: ‘A koji je izlaz, Allahov Poslaniče?’ Poslanik reče: ”Allahova Knjiga je izlaz . U njemu je izviješće o onom što je bilo prije vas i vijesti o onom što će biti poslije vas. U Kur’anu su presude za vaše sporove. Kur’an je govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija on nikakva nije. Koji silnik ga napusti Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu izvan njega, Allah će ga u zabludi ostaviti. Kur’an je čvrsta Allahova spona, i mudra opomena, on je pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti ga jezici mogu izmijeniti. Učenjaci se od njega ne mogu nikada zasititi, niti on zastarijeva s tim što se mnogo ponavlja.Nema kraja njegovim ljepotama. Kada su ga džini čuli, kazali su: Mi smo doista Kuran, koji izaziva divljenje slušali, koji upućuje pravom putu.Ko po njemu govori, istinu govori, ko po njemu radi, biće nagrađen, ko po njemu sudi, pravedno postupa, a ko poziva njemu, upućen je na pravi put.”

 

Hadis bilježi imam Tirmizi u svome Sunenu (5/172) i kaže:Ovaj hadis ne poznajemo osim ovim putem, a njegov lanac prenosilaca je nepoznat.

Međutim Ibn Kesir u svome djelu Fadailu-l-Ku'an, na strani 11 veli da to nije tačno, nego je istina da je još ovaj hadis prenesem putem Muhammeda b.Ishaka, od Muhammeda b.Ka'ba El-Kurezija, od El-Harisa El-A'vera. Zatim kaže:To je govor koji je hasen sahih, s tim da je još pored njega prenesena i predaja na ovu temu od Abdullaha b.Mesuda.

Vidi: Fahd Er-Rumi, Dirasatun fi ulumi-l-Kurani,str.52

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav  kada je u pitanju broj medinskih sura.

Imam Sujuti prenosi od Ibnu-l-Hassara da  medinskih sura ima dvadeset, a da se islamski učenjaci razilaze po pitanju dvanaest sura, dok su ostale mekkanske sure.[1]

Medinske sure:

El-Bekara, Alu Imran, En-Nisa, El-Maide, El-Enfal, Et-Tevbe, En-Nur, El-Ahzab, Muhammed, El-Feth, El-Hudžurat, El-Hadid, El-Mudžadele, El-Hašr, El-Mumtehana, El-Džumua, El-Munafikun, Et-Talak, Et-Tahrim, En-Nasr.

Sure oko kojih se učenjaci razilaze:

El-Fatiha, Er-Rad, Er-Rahman, Es-saf, Et-Tegabun, El-Mutaffifin, El-Kadr, El-Bejjine, Ez-Zelzele, El-Ihlas, El-Felek, En-Nas.

Sve druge sure koje nisu spomenute su mekkanske.[2]


[1] El-Itkan, prvi tom, str.11

[2] Fahd  Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur’an, str.137

Podjela kur’anskih sura na osnovu njihove dužine

 

Sure se na osnovu dužine djele na četiri skupine:

Prva skupina: Et-tival-duge sure, kojih ima sedam, a to su :El-Bekara, Alu Imran, En-Nisa, El-Maide, El-En'am, El-E'araf, dok se oko sedme sure islamski učenjaci razilaze, pa tako neki kažu da su to sure El-Enfal i Et-Tevbe zajedno, zbog toga što su te dvije sure ustvari smatrali jednom surom jer nema bismille između.Drugi stav je da je sedma sura koja pripada ovoj skupini sura Junus, a ispravno je da je to sura Et-Tevba.

Druga skupina:El-Miu'n, tj.sure koje dolaze nakon spomenutih sedam, a nazvane su zbog toga što imaju više od stotinu ajeta ili približno tome.

Treća skupina:El-Mesani- To su sure koje dolaze nakon sura koje imaju stotinu ili otprilike toliko ajeta,a nazvane su ovim imenom jer se često ponavljajuu u namazu,češće nego sure iz prethodne dvije skupine.

Četvrta skupina:El-Mufessal-Nazvane su ovim imenom zbog toga što se često razdvajaju bismillom.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju gdje počinje ova skupina sura, tj.mufessal:

Prvi stav: Od početka sure Kaf,

Drugi stav: Od početka sure El-Hudžurat,

Treći stav: Od početka sure El-Kital, tj.sure Muhammed.

A imam Zerkeši i Sujuti spominju  dvanaest stavova po ovom pitanju.[1]

Mufessal kao četvrta skupina se dijeli na tri zasebne cjeline:

1.Et-tival, od početka pa do sure El-Burudž,

2.Evsatuhu, od sure Et-Tarik do sure El.Bejjine,

3.Kisaruhu, od sure Ez-zelzele do kraja Kur'ana.[2]


[1] El-Burhan, prvi tom, str.245-246 i El-Itkan, prvi tom, str.64

[2] Vidi:Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur’an, str.118