Category: Kur'an i kur'anske nauke


-„Bojte se Allaha upotpunosti…“ (Ali Imran, 102)
Postoji stav da je ovaj ajet derogiran 16.ajetom sure Tegabun: „Bojte se Allaha onoliko koliko možete…“
-„A onima koji vam sklapaju ugovor, podajte njihov dio…“ (En-Nisa, 33)
Ovaj ajet je derogiran 75.ajetom sure Enfal:“A rođaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima preči…“
-„Kada neka od žena vaših blud počini…“ (En-Nisa, 15)
Ovaj ajet je derogiran ajetom iz sure Nur koji govori na ovu temu.
-Dio drugog ajeta sure Maide: „ni sveti mjesec… derogiran je dozvolom borbe u tim mjesecima.
-„…pa ako ti dođu ti im presudi ili se okreni od njih…“ (El-Maide, 42)
Ovaj ajet je derogiran 49.ajetom sure El-Maide:“I sudi im prema onome što ti Allah objavljuje.“
-„…ili neka druga dvojica…“ (El-Maide)
Ovaj dio ajeta je derogiran drugim ajetom iz sure Talak: „I kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite…“

(Sujuti, El-Itkan, 2/44)
Preveo:Senad Muhić

– „Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učine oporuku roditeljima i bližnjima.“ (El-Bekare, 180)
Ovaj ajet je derogiran ajetom koji govori o nasljednicima. Rečeno je da je derogiran hadisom: „Nema oporuke za nasljednika.“ Također je rečeno da je ajet derogiran koncenzusom kojeg prenosi Ibn-l-Arebi.
-„…kao što je propisan onima prije vas…“ (El-Bekare, 183)
Ovaj dio ajeta je derogiran riječima Allaha: „Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sa stajete sa svojim ženama…“ (El-Bekare, 187)
-„Pitajute o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu…“ (El-Bekare, 217)
Ovaj ajet je derogiran ajetom: „…borite se protiv svih mnogobožaca…“ (Et-Tevbe, 36)
-„Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene-treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdržavanje…“ (El-Bekare, 240)
Spomenuti ajet je derogiran 234.ajetom sure Bekare tj.sa godine se čekanje smanjuje na četiri mjeseca i deset dana.
-„Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati.“ (El-Bekare, 284)
Ovaj ajet je derogiran ajetom: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“ (El-Bekare, 286)

Sujuti, El-Itkan,2/43-44

Preveo:Senad Muhić

1.Bilježe Ibn Ebi Hatim i Ibn Merdevejh od Džabira da je kazao: „Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obilazio oko Kabe, upitao ga je Omer: Da li je ovo mjesto na kojem je stajao Ibrahim? Da, odgovorio je Poslanik,a nakon toga je obavljen ajet: “Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!” (El-Bekare, 125)
Ovaj ajet je objavljen u Mekki, na oprosnom hadždžu.
2.“ I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.“ (El-Bekare, 281)
Ovaj ajet je objavljen na Mini na oprosnom hadždžu kao što prenosi Bejheki u Delailu.
3. Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.(En-Nisa, 58)
Objavljen je na dan oslobađanja Mekke u unutrašnjosti Kabe, kao što navodi Sunejd u svome tefsiru i Ibn Merdevejh od Ibn Abbasa
4.Prvi ajeti sure El Enfal su objavljeni na Bedru nakon bitke, kao što prenosi Ahmed od Sa'da b.Ebi Vekkasa.
5.Prvi i drugi ajet sure Hadždž su objavljeni kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme krenuo u bitku Benu Mustalek, kao štp spominju Ibn Merdevejh putem Kelbija od Ebu Saliha od Ibn Abbasa.
6.Sura El-Mutaffifun ili njen dio je objavljen prilikom hidžre u Medinu, prije ulaska u nju, kao što navodi imam Nesefi i dr.
7.Prvi ajeti sure Ikre, koji su objavljeni u pećini Hira, kao što se navodi u dva Sahiha.
8.Sura En-Nasr koja je objavljena u danima tešrika na oprosnom hadždžu, kao što navodi Bezzar i Bejheki i Delailu.

Opširnije pogledati:El Itkan fi ulumi-l-Kur'an od Sujutija, 1/38-42
Preveo :Senad Muhić

U 108.  ajetu sure El-En’am, Uzvišeni veli:

وَلَا تَسُبُّوا الَّذِينَ يَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ فَيَسُبُّوا اللَّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ

„Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili…“

Rekao je imam Taberi: „ Allah Uzvišeni  je Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, i vjernicima kazao: Nemojte vrijeđati one kojima  se mnogobošci klanjaju, pa da oni ne bi nesvjesno vrijeđali vašeg Gospodara, kao što se prenosi od Ibn Abbasa da su mnogobošci kazali:O Muhammede, ili ćete prestati omalovažavati naša božanstva ili ćemo i mi početi omalovažavati tvoga Gospodara. Nakon toga toga im je Allah zabranio vrijeđanje kipova .“

Od Katade se prenosi da su muslimani vrijeđali kipove i božanstva nevjernika , a oni su im uzvraćali, pa im je  zabranjeno  da budu uzrok vrijeđanja  Allaha.

(Tefsiru-Taberi 12/33-34)

 

Rekao je imam Kurtubi: ”Allah zabranio vrijeđanje kipova i božanstava koje nevjernici obožavaju  jer je znao da će tim postupkom oni samo se još više okrenuti od Islama i još više će ga vrijeđati.“

Dalje nastavlja Kurtubi: “Ovaj propis još traje, jer kada god postoji bojazan da  nevjernici vrijeđaju Islam i Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zabranjeno je muslimanima da vrijeđaju  njihove svetinje kao što su krst, vjera i objekti gdje ispoljavaju svoju vjeru.  U ovom ajetu je dokaz obaveznosti spriječavanja i napuštanja svega što vodi ka zlu .“

(El-Džami'u  li ahkami-l-Kur'an, 7/61)

 

Preveo:Senad Muhić

U 33.ajetu sure El-Ahzab (saveznici), Uzvišeni veli:

 إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنْكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

„Allah želi da od vas , o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.“

Na koga se misli kada se spomene izraz „Poslanikova porodica-ehlu-l-bejt“?

Komentatori Kur’ana imaju različite stavove kada se radi o ovome pitanju.

 

Prvi stav: U Poslanikovu porodicu ulaze : Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, Alija, Fatima, Hasan i Husejn, Allah sa njima bio zadovoljan.

Dokazi:

1.Ebu Se'id El Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Ovaj ajet se odnosi na pet osoba:Mene, Aliju, Hasana, Husejna i Fatimu.“

2.Od Enesa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, šest mjeseci prolazio pored kuće Fatime, i svaki puta kada bi išao na namaz govorio bi im: Namaz o porodico Poslanika, Allah želi da od vas , o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.“

3. Od Ummu Seleme se prenosi da su  jedne prilike bili kod nje Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, Alija, Fatima, Hasan i Husejn, te nakon što su jeli, zaspali su, pa ih je Poslanik pokrio i rekao: „Allahu moj, ovo je moja porodica, pa ih očisti.“

Drugi stav: Ajet se odnosi na žene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.

Dokazi:

1.Prenosi Alkame da je Ikrime jedne prilike na pijaci dozivao ljude, citirao im ovaj ajet i govorio:“Ovaj ajet se odnosi na Poslanikove žene posebno.“

(Tefsiru-Taberi,20/263, 267)

 

Preveo Senad Muhić

1.Pohvalno je nakon što se prouči Fatiha sa stajanjem na harfu „nun u riječi:Veleddalin,  kazati „amin“, kako bi se napravila razlika između onoga što je dio i što nije dio sure Fatihe

2.Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Kada imam kaže „amin“ i vi to recite, jer onome čije se aminanje poklopi sa aminanjem meleka, biće oprošteni prijašnji grijesi.“

3.Značenje „amin“ kod većine islamskih učenjaka je: Allahumme istedžib lena tj.Allahu, uslišaj. Dok neki drugi vele da je amin Allahovo ime.

4.Riječ „amin“ se može izgovarati na dva načina:

Prvi način: Aaamiiin-sa dužinom na harfu A

Drugi način:Bez dužine na harfu amiiin, tj.emiiin

Pogrešno je izgovarati „amin“ sa tešdidom na slovu (m)-ammin

5.Islamski učenjaci se razilaze da li imam treba da izgovori te riječi i da li treba glasno da ih izgovori.

Mezheb imama Šafije i Malika smatra da treba, dok učenjaci Kufe smatraju da ne treba da izgovara glasno.Ovaj stav zastupa i imam Taberi.

6.Sljedbenici imama Ebu Hanife kažu da je preče da se „amin“ ne izgovara glasno, nego da je bolje u sebi, jer to spada u dovu, a Allah Uzvišeni veli: “Molite Gospodara svoga ponizno i tiho.“

7.Riječ „ amin“ nije niko prije našeg ummeta koristio osim Musa i Harun.

(Tefsir-l-Kurtubi, 1/169-175)

 

Preveo:Senad Muhić

Po pitanju značenja mudrosti u ovome ajetu, komentatori Kur’ana spominju jedanaest tumačenja. U nastavku ćemo spomenuti ta tumačenja i pored njih spomenuti islamske učenjake koji ih zastupaju:

1.Kur'an- Ibn Mesud, Mudžahid, Dahhak, Mukatil,

2. poznavanje Kur'ana, derogiranih i derogirajućih ajeta, zatim poznavanje jasnih i manje jasnih ajeta, te poznavanje onoga što se Kur'anom dozvoljava i što se njime zabranjuje- Ibn Abbas,

3.vjerovjesništvo-Ibn Abbas

4.razumjevanje Kurana-Ebu-l-Alijje, Katade,

5.znanje i razumjevanje-Mudžahid,

6.preciznist i tačan govor-Mudžahid,

7.bogobojaznost-Hasan El Basri,

8.strahopoštovanje-Rebi'a b.Enes,

9.razumjevanje vjere-Ibn Zejd,

10.razumjevanje-Šerik,

11.znanje i postupanje po njemu-Ibn Kutejbe.

(Ibn-l-Dževzi, Zadu-l-mesiri fi ilmi-t-tefsiri, 1/242)

Rekao je imam Taberi u vezi ajeta: “On da je kome hoće preciznost i tačnost i riječima i djelima, a kome to bude podareno, podareno mu je mnogo dobro.“

(Tefsiru-t-Taberi, 5/576)

Nakon ovih riječi imam Taberi nastavlja i spominje stavove komentatora Kurana po pitanju ovoga ajeta ( a koji su već spomenuti), kaže: “Svi spomenuti stavovi ulaze pod značenje onoga što smo kazali u vezi ajeta, jer preciznost i tačnost se postiže samo uz poznavanje, učenje, razumjevanje…“

(Tefsiru-t-Taberi, 5/579)

Sa arapskog preveo:Senad Muhić

 

 

Islamski učenjaci po ovome pitanju imaju dva stava:

Prvi stav : Njihovo značenje  poznaje samo Allah.

Rekao je imam Eš-Ša'bi:”To su nejasni ajeti čije značenje prepuštamo Allahu Uzvišenom.”

Rekao je imam Ebu Hatim :”Skraćenice nalazimo samo na početku sura i mi ne znamo njihovo značenje.”

Imam Kurtubi ovaj stav pripisuje četverici prvih halifa, Ibn Mesudu.Ova stav također imaju i Sufjan Es-Sevri i Ibn Hibban.

Drugi stav:Značenje tih skraćenica je poznato

Oni koji imaju ovakav stav razilaze se po pitanju značenja tih skraćenica:

Prvi stav:To su slova koja ukazuju na Allahova imena i svojstva, pa tako harf elif ukazuje na ehad-jedini, harf lam ukazuje na El-Latif,mim ukazuje ma Mulk-vlast i sl.

Drugi stav:To su imena sura

Treći stav:To su imena i nazivi za Kuran

Četvrti stav:To su slova koja ukazuju da je Kur'an sastavljen od slova koja arapi razumiju.Ovaj stav zastupaju Mudžahid, El-Ferra, Kutrub, Ibn Tejmijje, Ibn-l-Kajjim, Šenkiti, Ibn Usejmin…

Zadnji stav je, po svemu sudeći i najispravniji.

(Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kuran, 440-441)

Definicija tradicionalnog tefsira:

To je tefsir koji se bavi pojašnjavanjem ajeta  pri tome se oslanjajući na sami tekst Kur'ana, sunneta ili govora ashaba.

 

Izvori tradicionalnih tefsira:

1.Kuran

Primjer  tumačenja Kurana Kuranom:

Rekao je Uzvišeni:”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti…”(El-Bekare, 37)

Izraz “neke riječi” su protumačene 23. kur'anskim ajetom iz sure el-Earaf: “Oni rekoše (Adem i Hava):”Gospodaru naš, mi smo se prema sebi ogriješili, pa ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi ćemo nastradati.”

2.Sunnet

Rekao je imam Ahmed:”Sunnet je taj koji pojašnajava i tumači Kuran.”

3.Riječi ashaba

4.Riječi tabiina-generacije poslije ashaba

 

Najpoznatiji tradicionalni tefsiri:

1.Džamiu-l-bejan an tevili aji-l-Kuran autora Ibn Džerira Taberija koji je rođen 224. hidžretske godine.

Rekao je Ibn Huzejme: “Ne poznajm nikoga ko je učeniji od Taberija”

Rekao je imam Zehebi: “Nije napisan tefsir sličan njegovom.”

Rekao je imam Nevevi:”Muslimanski ummet je složan da nije napisam tefsir sličan Taberijevom.”

2.Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim od imam Ibn Kesira koji je rođen 700. hidžretske godine.

O tom tefsiru imam Ševkani veli: “To je jedan od najboljih, ako ne i najbolji pisani tefsir.”

3.Ed-Durru-l-Mensur , tefsir kojeg je napisao imam Sujuti koji se rodio 849.hidžretske godine.

4.Edvau-l-bejan fi  idahi-l-kur'ani bi-l-kur'an, čiji je autor Muhammed Emin Muhtar Šenkiti, rođen 1325 hidžretske godine.

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur'an, str.165-173

Mekkanske sure se po pitanju tematike kojom se bave razlikuju od medinskih sura.

Mekkanske sure se bave sljedećom tematikom :

1.Usađivanje islamskog vjerovanja u srca ljudi kroz poziv da se samo Allah obožava, te da se vjeruje u poslanicu sa kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme.

2.Propisivanje nekih osnovnih ibadeta , govor o međusobnom odnosu  i nekim općim vrlinama koje se trebaju naći kod čovjeka. U Mekki je propisano pet dnevnih namaza, zabranjeno je nepravedno korištenje jetimskog imetka, oholost i sl.

3.Davanje pažnje kazivanjima o vjerovjesnicima i prijašnjim narodima.

4.Kratkoća sura sa jakim tempom.

Medinske sure se bave sljedećom tematikom:

1.Kur'an se u Medini većinom obraća muslimanskoj zajednici, pojašnjavajući sankcije koje slijede onoga ko napravi nekakav prijestup.

2.U Medini se pojavila grupa licemjera, tako da je Kur'an ukazivao na njihova svojstva i opasnost po vjeru Islam.

3.Među muslimanima Medine su živjele skupine jevreja koji su pravile spletke  pa je Kur'an njihove spletke otkrivao.

4.Većina medinskih ajeta predstavlja duge ajete koji govore o islamskim propisima.

 

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur'an 143-145