Category: Tumačenje hadisa


Tekst hadisa:

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada on donese tekbir i vi to učinite i nemojte činiti tekbir sve dok on ne učini. Kada on učini ruku (pregibanje u namazu) i vi tako postupite, a nemojte to činite dok on ne učini. Kada on kaže: semiAllahu limen hamideh, vi izgovorite: Allahumme rabbena leke-l-hamd. Kada imam učini sedždu i vi je učinite i nemojte je činiti dok je imam ne učini. Kada on obavlja namaz stojeći i vi tako obavljajte, a ukoliko klanja sjedeći i vi svi klanjajte sjedeći.“

 

Izvor hadisa i njegova ocjena

Bilježi ga Ebu Davud u poglavlju o namazu (603).Osnova hadisa, kao što kaže Ibn Hadžer se nalazi u dvije vjerodostojne zbirke hadisa, Buahrijinoj i Muslimovoj.

Zbog čega je Ibn Hadžer izabrao Ebu Davudovu verziju, a nije Buharijinu i Muslimovu?

Postoje dva razloga, a oni su :

1.Ebu Davudova verzija je potpunija i obuhvatnija

2.U Ebu Davudovom sunenu se nalazi izraz: Ne činite ruk'u i ne činite sedždu…dok kod Buharije i Muslima taj izraz ne postoji.

Kratki komentar hadisa:

Ovaj hadis je dokaz obaveznosti slijeđenja imama u namazu, pa prema tome onome ko klanja iza njega zabranjeno je sljedeće: preticanje imama (musabekatuhu), istovremeno činjenje pokreta (muvafekatuhu), i kašnjenje za njim (et-te'ehhuru anhu).

Kada je u pitanju prvo stanje tj.preticanje imama, ono ima značenje da onaj ko klanja za imamom čini pokrete prije imama, što je po koncenzusu učenjaka zabranjeno.Ukoliko tako čini namjerno i znajući za zabranu, namaz mu  je pokvaren po ispravnijem stavu učenjaka.

A ukoliko klanjač to učini iz nemara ili neznanja, namaz mu je ispravan, ali je obavezan da ponovi one radnje koje je učinio prije imama.

Kada je u pitanju drugo stanje, tj.istovremeno činjenje pokreta sa imamom tu imamo dva stanja.Prvo stanje je da zajedno sa imamo donese početni tekbir.Ukoliko tako učini namaz mu je neispravan.Drugo stanje je da početni tekbir donese iza imama, a ostale radnje da čini zajedno sa njim.U takvom stanju namaz mu je ispravan, ali je pokuđen.

Kada je u pitanju treće stanje, tj.kašnjenje iza imama i tu imamo  više situacija.Ukoliko kasni iza imama zbog opravdanog razloga, kao npr.iz nemara, postupiće tako da uradi ono što je zakasnio i nastaviće da slijedi imama.Međutim ukoliko čovjek toliko kasni da  imam ponovo čini radnju koju on nije ni učinio, nastaviće da klanja za imamom, ali mu se se onaj rek'at koji je zakasnio neće računati, pa će ga naklanjati. A ukoliko kašnjenje bude bez raloga, onda mu je namaz pokvaren.

Pitanje:Šta se podrazumjeva pod pojmoj „slijeđenje imam“?

Po tom pitanju imaju dva stava:

Prvi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama u vanjskim pokretima, a ne u nijjetu namaza.Ovo je stav imama Šafije, jedan od stavova imama Ahmeda  i stav zahirijja.

Drugi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama i u vanjskim pokretima i u nijjetu namaza.Ovaj stav zastupaju imam Malik, imam Ebu Hanife, i to je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Svi oni kažu:“Ukoliko se nijet onoga ko klanja iza imama razlikuje od nijeta imama, takav pistupak kao da nije ni urađen, jer nema veće razlike između imama i muktedije od razlike u nijjetima.“

 

Hadis je dokaz da je najpotpunije slijeđenje imam ono slijeđenje kada muktedija neposredno nakon imama učini pokret bez imalo kašnjenja.

 

Izvor:Minhatu-l-allam fi šerhi bulugi-l-meram, šejh Abdullah Fevzan, 3/374-378

Preveo:Senad Muhić

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Snažan vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici ima dobra.” (Muslim u Sahihu).

Pod snagom koja se spominje u ovom hadisu se podrazumjeva odlučnost da se bude prvi u svim stvarima koje su vezane za onaj svijet.Onaj ko posjeduje ovakvu osobinu ima veću spremnost i odlučnost prilikom susreta sa neprijateljem u borbi i brže se odlučuje za džihad. Takav ima veću spremnost prilikom naređivanja dobra i odvraćanja od zla i bolje podnosi iskušenja koja ga zadese na tom putu. Jak vjernik ima veću želju za namazom, postom, zikrom i drugim dobrim djelima. Aktivniji je po pitanju činjenja dobrih djela i ustrajniji je u tome…” (Šerhu-n-Nevevi ala Muslim, 16/215)

Ibn-l-Dževzi veli: “Snaga koja je spomenuta u ovom hadisu podrazumjeva odlučnost i želju, a ne tjelesnu snagu.” (Kešfu-l-muškili min ehadisi-s-sahihajni, 3/552)

U djelu Hašijetu-s-sindi ala suneni Ibn Madže (1/41) stoji: ” Riječi :Snažan vjernik  znače snagu  koja je potrebna da se čine dobra djela, zatim snagu koja je potrebna da se podnosi teškoća prilikom činjenja ibadeta i strpljivost na nedaćama.”

Snažan vjernik je onaj vjernik koji radi dobra djela, a kloni se loših, te prilikom boravka među ljudima, trpi njihove uvrede. (Fejsal b.Abdi-l-Aziz En-Nedždi, Tetrizu-r-rijadi-s-salihin,1/90)

U komentaru knjige Četrdeset Nevevijevih hadisa (1/75) Ibn Usejmin veli: “Pod pojmom snažan vjernik koji se spominje u hadisu se ne podrazumjeva onaj ko je fizički jak i ima jake mišiće, nego onaj ko je snažan i jak u svojoj vjeri…”

 

Preneseno je mnogo hadisa od nekoliko ashaba o prednosti tinte učenog čovjeka nad krvlju šehida, odnosno prednosti učenjaka nad šehidom, međutim svi su oni ili slabi ili izmišljeni.

Spomenut ćemo neke od njih:

1.Jedan od takvih hadisa prenosi Ebu Derda,a bilježi Ibn Abd-l-Berr u djelu Džami'u bejani-l-ilmi 1/150. U lancu tog hadisa se nalazi Ismail b. Zijad o kojem Ibn Hibban kaže:Dedždžal, te ga je zbog toga proglasio slabim i Iraki u djelu Tahridžu-l-ihjai, str.5.

2.Hadis na ovu temu prenosi i Abdullah b.Amr b.El-As, a bilježi ga Ebu Ne'im u djelu Ahbaru Asbehan, 1718, i Dejlemi u djelu Musnedu-l-Firdevs.U lancu ovog hadisa se nalazi već spomenuti Ismail b.Zijad. Prenesen je i drugim putem kao što to nalazi Ibn-l-Dževzi u djelu El-ilelu-l-mutenahije 1/81, te veli da nije ispravan.

Ovaj hadis  još prenose i sljedeći ashabi: Abdullah b.Omer, Nu'man b.Bešir, Ukbe b.Amir,Imran b.Husajn, Enes b.Malik, Ibn Abbas, Ebu Hurejre i svi hadisi su slabi i ne prihvataju se.O tome se mogu pogledati sljedeća djela:

-El-ilel-l-mutenahije, 1/180-181

-Lisanu-l-mizan, 5/225

-Tarihu Bagdad, 2/193

 

Zaključak o ocjeni hadisa:

Radi se o hadisu koji je slab i o kojem Hatib Bagdadi veli da je izmišljen, a također to veli i imam Zehebi u djelu Lisanu-l-itidal, 3/517.

Odgovor na pitanje :Šta je bolje, tinta učenjaka ili krv šehida?

Preneseno je nekoliko hadisa koji govore o vrijednost krvi šehida same po sebi, dok s druge strane nisu preneseni hadisi koji govore o vrijednosti tinte učenog čovjeka same po sebi.

Rekao je imam Ibn-l-Kajjim :”Pitanje davanja prednosti tinti alima nad krvlju šehida i obrnuto je pitanje oko kojeg se vode mnoge rasprave.

Postoje četiri stepena ljudi koja su spomenuta u Kur'anu, a to se navodi u 69.ajetu sure Nisa:'Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika i istinoljubljivih i šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost svoju darovao…”

Dakle, najveći stepen imaju vjerovjesnici, a zatim istinoljubljivi, pa ukoliko učenjak i njegova tinta dostignu stepen istinoljubljivosti onda imaju veću vrijednost nego šehid koji nije dostigao taj stepen,a ukoliko šehid i njegova krv dostignu spomenuti stepen, imaju veću vrijednost nego učenjak koji nije dostigao taj stepen.Međutim ukoliko i jedan i drugi dostignu taj stepen koji je drugi po vrijednosti nakon vjerovjesništva, onda su na istom stepenu i ni jedan od njih nije bolji od drugog.

A istinoljubljivost koja je spomenuta u Kur'anu znači potpuno vjerovanje u ono što nam je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i potpuna predanost tome.”

(Miftahu dari-s-se'adeti, 1/297,299)

Od Ebu Zerra El-Gaffarija se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „ Boj se Allaha gdje god da budeš. Učini dobro djelo nakon lošeg, kako bi njime izbrisao loše i ophodi se prema ljudima na najbolji način.“[1]

U ovom veličanstvenom hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je spomenuo i prava koje Allah ima kod nas, a i prava koje ljudi imaju.

Allahovo pravo jeste da ga se robovi boje  istinskom bogobojaznošću, da se boje Njegove srdžbe i kazne, tako što će se kloniti zabranjenih radnji, a izvršavaće ono što im je On naredio.

Naredba koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, uputio u ovome hadisu je naredba  koju je Allah Uzvišeni uputio svim ljudima, a svaki poslanik je govorio: “Allaha obožavajte i Njega se bojte.“ [2]

Allah Uzvišeni je neke od vidova bogobojaznosti spomenuo u sljedećem ajetu:

„Nije dobrocinstvo okretati svoje lice prema istoku ili prema zapadu, vec je dobrocinitelj onaj koji vjeruje u Boga, Sudnji dan, meleke, Knjigu i vjerovjesnike i daje imetak, iako mu je drag, svojim bliznjima, sirocadima, siromasnima, putnicima, onima koji traze milostinju, onima u ropstvu. Dobrocinitelj je i onaj koji klanja namaz, daje zekat i oni koji izvrsavaju datu rijec, zatim oni koji su strpljivi u siromastvu, bolesti i ratu. To su oni koji iskreno vjeruju i oni koji se Allaha boje.“[3]

Međutim, svaki čovjek bez obira koliko se trudio da bude bogobojazan, veoma često uradi nekakvo loše djelo, pa je zbog toga Poslanik, sallallahu alejhihi ve selleme, u ovome hadisu uputio savjet i način kako da se to loše djelo izbriše, rekavši: „Učini dobro djelo (hasene) nakon lošeg, kako bi njime izbrisao loše.“

Riječ „hasene“ koja se spominje u citiranom hadisu označava svako djelo kojim se rob probližava Allahu Uzvišenom, a najbolje dobro djelo kojim se uklanjaju loši postupci  jeste pokajanje i traženje oprosta od Allaha.

U dobro djelo (hasene) se ubraja i praštanje ljudima, dobročinstvo  prema stvorenjima, otklanjanje poteškoća  itd.

Allah uzvišeni veoma jasno u Kur’anu naglašava: “Doista se dobrim djelima uklanjaju loša. “[4]

A Poslanik, sallallahu aljehi ve selleme, savjetuje: “ Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana su otkupu za grijehe koji se učine između toga, ukoliko se izbjegavaju veliki grijesi.“[5]

Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, veli: “ i ophodi se prema ljudima na najbolji način.“

Najbitnija stvar koja se ubraja u lijepo ophođenje prema drugima jeste  da  im ne činiš nikakvu vrstu štete, te da im praštaš pogreške koje su prema tebi učinili.

U lijepo ponašanje se ubraja i da se sa svakim ophodiš onako kako njemu dolikuje, bilo da se radi o velikom ili malom, učenom ili neznalici.

Preveo : Senad Muhić

Iz knjige: Behdžetu kulubi-l-ebrar ve kurretu ‘ujuni-l-ahjar fi šerhi dževami'i-l-ahbar, autora šejha Abdurrahmana b. Nasira Es-S'adijja, str. 40-42


[1] Ahmed 5/236; Tirmizi 1987; Hadis je dobrim ocijenio Albani u djelu Sahihu-l-džami’  97

[2] El-Ankebut, 16

[3] El-Bekare, 177

[4] Hud, 114

[5] Muslim, 233

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u hadisu kojeg prenosi Ebu Musa:”OVAJ MOJ UMMET JE UMMET KOJEM JE UKAZANA MILOST. ZA MOJ UMMET NEMA KAZNE NA AHIRETU. ALLAH JE UČINIO DA MU KAZNA BUDE NA OVOM SVIJETU – UBITSTVA, ZEMLJOTRESI I SMUTNJE!!!” (EBU DAVUD)

Alijj El-Kari veli: “Ummet koji se spominje u hadisu je ummetu-l idžabe (muslimani), a milost koja se spominje u hadisu jeste milost koja je ukazana samo muslimanima, zbog toga što imaju poslanika koji je milost svjetovima, a koji se naziva i vjerovjesnik milosti (nebijju-r-rahmeti). Riječi “ZA NJEGA NEMA KAZNE NA AHIRETU” znače da taj ummet neće biti kažnjavan teškim kaznama na ahiretu, nego će većina tih kazni biti odstranjena od ummeta prilikom raznih nedaća, bolesti i raznih vidova iskušenja, a što potvrđuje i nastavak hadisa:”ALLAH JE UČINIO DA MU KAZNA BUDE NA OVOM SVIJETU – UBITSTVA, ZEMLJOTRESI I SMUTNJE.” Dakle bespravna ubistva. Dok neki drugi učenjaci vele da se hadis odnosi samo na one koji nisu činili velike grijehe.”

Dalje navodi Alijj El-Kari govor Muzhira: “Ovo je muškil hadis[1] jer se u njemu spominje da Allah neće nikoga kazniti iz ovog ummeta bez obzira da li se radilo o onima koji čine velike grijehe ili ne. Međutim preneseni su drugi hadisi koji govore o kažnjavanju onih koji čine velike grijehe, pa se možda riječ ummet koja se spominje u hadisu može odnositi na one koji budu slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, na način kako to treba činiti, čineći pri tome ono što je Allah naredio, a ostavljajući ono što je zabranio.

Hadis bilježi Ebu Davud i Hakim u svome Mustedreku. Ispravnim ga je ocijenio i potvrdio imam Zehebi, a u drugoj verziji hadisa stoji: “MOJ UMMET JE UMMET MILOSTI. ZA MOJ UMMET NEMA KAZNE NA AHIRETU. ALLAH JE UČINIO DA MU KAZNA BUDE NA OVOM SVIJETU – SMUTNJE, ZENLJOTRESI, UBISTVA I RAZNE NEDAĆE.” Ovu verziju bilježe Ebu Davud, Taberani, Hakim, i Bejheki od Ebu Musaa.

A također bilježi Hakim u “El-Kuna” od Enesa: ”Moj ummet je ummet kojem je ukazana milost i kojem je oprošteno.”

Vidi:Alijj El-Kari, Mirkatu-l-mefatih šerhu miškati-l-mesabih, 8/3372, 3373)


[1]Prema riječima šejha Nuruddina Itra to je onaj hadis koji odudara od šerijatskih pravila pa daje iskrivljeno značenje ili se ne slaže sa drugim šerijatskim tekstom. Vidi:Menhedžu-n-nakdi fi ulumi-l-hadis, str.337

Bilježi imama Bejheki u Šu'ubu-l-iman (3/1437) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao:“Postač je u ibadetu i dok spava.“

Imam Bejheki je lanac ovog hadisa proglasio slabim. On kaže: „Ma'ruf b.Hasan (jedan od ljudi koji se nalaze u lancu prenosilaca ovog hadisa) je slab ravija, a Sulejman b.Amr  Neha'i je još slabiji od njega.“

Rekao je Iraki u djelu Tahridžu ehadisi ihjai ulumi-d-din (1/310): “Sulejman Neha'i je jedan od lažova.“

Također ga je slabim proglasio i Menavi u djelu Fejdu-l-Kadir ( 9293)  i Albani u djelu Silsiletu-l-ehadisi-d-da'ifeti (4696).

1.Trazite znanje pa makar i u Kini.

Ovaj hadis nema seneda, a navodi ga Imam Adžluni u svome djelu “Kešfu-l-hafa ve muzilu-l-ilbas amma-štuhire minel ehadisi fi elsineti-n-nas” i navodi ga Ibnu-l-Dževzi u djeli ” El-Mewduat” (Izmišljene predaje).Kaže Ibn Hibban :Ovo je batil (neispravan hadis)koji nema osnove a u njegovom lancu prenosilaca se nalazi Ibn Atikeh,a on je munker.I kaze Sejh Albani u “Daifi el džamii da je ovaj hadis izmisljen.

2. “Moji ashabi su poput zvijezda, kojeg god budete slijedili bićete na pravom putu

Kaze Imam Ahmed:”Ovaj hadis nije ispravan.Kaze Imam Ibn Abdil Berr:Na senedu ovog hadisa ne moze se zasnovati dokaz.Takodjer i Ibn Hazm kao i Albani smatra da je hadis izmisljen.

3.”Vjera je (lijepo) ophođenje

Kaze Albani u uvodu petog djela svoje knjihe “Silsiletul ehadisi daife:”Ovo cak nije ni izmisljen hadis”

4.Cistoca je od vjere

Nije potvrdjeno da je ovo izrekao Poslanik, ali ima nesto slicno ovom hadisu: “Cistoca poziva u vjeru a vjera ce sa onim ko je posjeduje biti u dzenetu. Medjutim ovaj hadis je veoma slab jer je u njegovom lancu prenosilaca Ibrahim b.Hajjan,a o njemu je Ibn Adij kazao da je vecina njegovih hadisa izmisljena.

5.”Onaj koga namaz ne odvrati od pokvarenosti i loših djela, Allah mu neće povećati osim udaljenosti od Njega”

Ovo je jedan od hadisa koji su prošireni među ljudima. Neispravan je i svojim lancem prenosilaca i svojim tekstom. Zabilježio ga je Taberani u „Kebiru“ (3/106/2), El-Kada'i u „Musnedu Šihab“ (2/43), Ibnu Ebi Hatim kako spominje Ibnu Kesir u svome tefsiru (2/414), putem Lejsa on od Tavusa a on od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma.

Lanac prenosilaca je slab zbog Lejsa. On je Ibnu Ebi Sulejm. Hafiz Ibnu Hadžer u „Takribu tehzib“ kod govora o njemu kaže: „Saduk. Pamćenje mu se pomiješalo na kraju, pa nije bilo moguće razlikovati njegove hadise, usljed čega je i ostavljen.“ I Hejsemi je osporio ovaj hadis zbog njega u „Medžme'iz-zevaid“ (1/134). Hafiz El-Iraki u valorizaciji djela „Ihja ulumid-din“ (1/143) kaže: „Lanac prenosilaca je lejjin.“

Ibnu Džerir, rahmetullahi alejh, ovaj hadis zabilježio je s drugim lancem prenosilaca od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, tj. to su njegove riječi a ne riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Iako i u ovom lancu prenosilaca postoji prenosilac čije ime nije spomenuto.

Imam Ahmed bilježi u svome djelu „Ez-Zuhd“ i Taberani u „Kebiru“ da je Ibnu Mes'ud, radijallahu anh, rekao: „Kome njegov namaz ne bude naređivao dobro i zabranjivao zlo, neće mu ni povećati osim udaljenost.“ Hafiz El-Iraki, rahmetullahi alejh, za lanac prenosilaca ovog mevkuf predanja rekao je da je vjerodostojan, dakle, vjerodostojno se prenosi od Ibnu Mes'uda, radijallahu anh, a ne od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Stoga je neispravno ove riječi smatrati hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

6.”Razmišljanje jedan sat je bolje od činjenja ibadeta šezdeset godina”

U njegovom senedu se nalazi Osman b.Abdillah el Kureši i Ishak b.Nedžih koji su kod ucenjaka poznati kao lažovi.

Rekao je Alijj El Kari:Ovo nije hadis.

Kaze Imam Iraki u “Tahridžu ehadisi el ihja da mu je sened slab.

7- “Učenjaci u mom Ummetu su kao vjerovjesnici kod Benu Israila

ovaj hadis nema osnove(Pogledaj :Elmekasidu el hasene od imam Sehavija).Isto kaze i sejh Albani.

Ova izreka se suprostavlja Kuranu i sunetu i koncenzusu ucenjaka jer je poznato da su vjerovjesnici najbolji ljudi a najbolji medju njia je Muhamed a.s..Da li ima iko ko tvrdi da je neki ucenjak iz naseg umeta bolji od Musa koji se smatra jednim od najboljih poslanika a poslat je benu israilu.

8. Hadis o oživljavanju roditelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da su povjerovali u njega

Ova izreka se suprostavlja hadisu kojeg biljezi Muslim a u kojem Poslanik kaze:I moj I tvoj otac su u vatri.

Kaze Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa:U njemu je dokaz da onaj ko umre kao nevjernik da je u vatri I da mu nece pomoci nikakve rodbinkse veze I da je u vatri svako onaj od arapa prije Muhammeda a koji je obozavao kipove.

Kaze Imam Dzevzi:Ovaj hadis (o ozivljavanju roditela polsanika)je izmisljen a koga je izmislio  ima veoma malo pameti znanja.

9.Prvo sto je Allah stvorio bila je svjetlost tvog poslanika,o Dzabire

Kaze Rešid Rida u svojim Fetvama(2/447):Ovaj hadis nema osnove.

A jos prije njega to je rekao Imam Sujuti(Vidi :El havi Lil fetava)

10. – “Ko posjeti moj kabur, obavezan mu je moj šefa'at”.

Ovaj hadis je izmisljen jer se u nemu nazale Abdullah ibn Ibrahim El gafari koji je slab u hadisu.

Spominje ga Sujuti o svoj knjizi(اللآلئ المصنوعة في الأحاديث الموضوعة) koja navodi izmisljene hadise

Kaze Imam Nevevi:Biljeze ga darekuti I Bejheki sa slabim lancem prenosilaca.

Kaze Ibn Hadzer:Svi putevi kojima je stigao ovoj hadis su slabi.,a najispravnije sto je zabiljeno po ovom pitanju je hadis:nema ni jednog koji me poselami,a da Allah meni nece vratiti dusu pa cu I ja uzvratit selam.(Vidi Etelhisul habir 2/267)

Bilježi imam Ahmed u Musnedu hadis od Alije r.a.da je kazao: “Jedne prilike sam posjetio Poslanika, s.a.w.s, sa Džaferom i Zejdom, pa je Poslanik kazao Zejdu: ‘Ti si moj prijatelj’, nakon čega je Zejd počeo da pleše i igra kod Poslanika na jednoj nozi. Zatim je Poslanik zovnuo Džafera i rekao mu: ‘ Ti si mi najsličniji po ponašanju i izgledu’, nakon čega je i on počeo da igra. Zatim je Poslanik rekao Aliji r.a.: ‘Ti si moj , a ja sam tvoj’, pa je i Alija počeo da igra nakon Džafera.”

Ovaj hadis bilježi Ahmed u svome Musnedu 2/213 i on u sebi sadrži dvije sporne stvari:

1.U njemu se nalazi nepoznati prenosilac Hani b.Hani, o kojem Hafiz Ibn Hadžer, prenoseći govor Ibn Medinija kaže: “On je nepoznat prenosilac“, a također prenosi i govor Šafije: “On je nepoznat prenosilac i njegovi hadisi nisu potvrđeni.“ (Tehzibu-t-tehzib 11/22)

2.U njemu je Ebu Ishak Sebi’i koji je poznat po obmanama (Džami'u-t-tahsili fi ahkami-l-merasil str.245)

Svi komentatori Ahmedovog Musneda su ovaj hadis ocijenili kao slab.

Ovaj hadis je prenesen i drugim putevima koje spominje Ibn Sa'd u djelu Tabekat 4/35, 36 od Džafera b.Muhammeda, ali je i ovaj hadis slab jer Džafer nije doživio nikog od ashaba koji se spominju u ovom hadisu.

Dakle, ovaj hadis je slab kao sto se spominje u djelu Nasbu-r-rajeti 3/268

Hadis je također zabilježio i Buhari pod rednim brojem 2552, ali se u tom hadisu ne spominje izraz igranje i ples.

Čak i da se pretpostavi da su oni igrali i da je ta predaja ispravna , sasvim je sigurno da ta igra i ples nisu bili prilikom spominjanja Allaha, nego je to izraz njihove sreće kod Poslanika .(Vidi:Es-Sunenu-l-kubra, Bejheki, 10/226.)

Rekao je Ibn Hadžer Hejtemi: “Svi spomenuti hadisi kojima se dokazuje dozvola plesa prilikom zikra su slabi i njihovi tekstovi su izmišljeni.“ (Keffu-r-rua'a an muharremati-l-lehvi ve-s-sema’ , br.75)

Rekao je Mehmed Handžić: “Kod njih i nema uopće ništa drugo osim ono malo čemernog zikra koji je u očima šerijata prije izigravanje i šala nego ibadet i poštivanje Allaha. Dodaj tu još ples i raznu svirku, iscrpit ćeš svu njihovu zadaću i službu.” (Izabrana djela, Pitanje tekija u Jugoslaviji, 2/191)

Fetva dr.Enesa Ljevakovica: “Ukoliko se radi o uobičajenom zikru, poput učenja Kur'ana, slušanja predavanja, čitanja neke knjige, učenja dova, tesbiha i sl. bez nekakvih neobičnih kretnji, njihanja, nejasnog izgovora zikra i sl., nema dileme da je to dozvoljeno i lijepo činiti.” (izvor:http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5590:o-injenju-zikra&catid=151&Itemid=530)

Bilježe  Ibn Ebi Šejbe putem Ebu Saliha Es-Semana od maliku-d-dara  da je ljude pogodila suša u vrijeme vladavine Omera r.a.,pa je došao neki čovjek kod kabura Poslanika s.a.w.s.,i kazao:“O Allahov Poslaniče,traži da padne kiše tvome ummetu jer je gotovo uništen.Zatim je usnio nekog čovjek,pa mu je rečeno:Idi kod Omera.“

A također bilježi Sejf u El-Futuhu da je taj čovjek koji je usnio san bio Bilal b.Haris- el Muzeni, jedan od ashaba.

Imajući u vidu da se spomenutom predajom dokazuje dozvola upućivanja dove Poslaniku nakon njegovog preseljenja,nameće se potreba da se prenese govor učenjaka o samoj predaji.

Odgovor na ovu predaju:

1.Ova se predaja ne može prihvatiti jer je u njoj spomenut maliku-d-dar čiji su adalet[1] i preciznost nepoznati.A adalet i preciznost su dva uslova koja se moraju ispuniti da bi lanac prenosilaca bio ispravan, kao što se to spominje u nauci mustalahu-l-hadisi

Spominje ga i Ebu Hatim u djelu El-džerhu we-t-ta’dilu (4/1-213) i ne navodi da niko više od njega prenosi hadise osim već spomenuti Ebu Salih,što ukazuje da je on nepoznat prensilac,a to dokazuje i činjenica da sam Ebu Hatim i pored jačine svoga pamćenja i poznavanja informacija nije se izjasnio o njegovoj pouzdanosti, što dokazuje da je on nepoznat prenosilac.

Dokaz ovome  je i druga predaja od Maliku-d-dara od Omera koju spominje Munziri u Et-Tergibu(2/ 41,42) ,a zatim kaže:”Prenosi je Taberani u El-Kebiru,a svi prenosioci do Maliku-d-dara su pouzdani,a nepoznat mi je Maliku-dar.Ovo navodi i imam Hejsemi u djelu Medžme'u-z-zevaid, 3/125)

2.Spomenuta predaja se suprostavlja propisu okupljanja ljudi zbog obavljanja namaza za kišu.I ovo je bila praksa prvih generacija da su se okupljali radi namaza i dove kada bi ih zadesila suša,a nije preneseno ni od koga od njih da je odlazio kaburu Poslanika i tražio od njega.

3.Pa čak i da prihvatimo da je ova predaja vjerodostojna,ona ne može biti dokaz jer je u njoj nepoznat čovjek,a spominjanje njegovog imena(Bilal) u predaji Sejfa ne znači ništa, jer pravo ime spmenutog Sejfa je Ibn Omer Temimi koji je slab prenosilac po koncenzusu muhaddisa.O njemu Ibn Hadzer u Takribu na 264 stranici kaže:“Slab je bio u hadisu.“

U nastavku prenosimo dio teksta koji govori o spomenutom hadisu,iz knjige Tevessul u hanefijskom mezhebu i kod sufija,autora dr.Muharema Štulanovića:

„Prvo:Istiska ili kišna dova je traženje od nekog živog dobrog čovjeka da moli Allaha za kišu, dok ostali klanjači aminaju za njim.Da li je to slučaj kako je opisano u ovom hadisu?Nije!

Drugo:Šerijat ne dozvljava da se moli mrtvac i da se od njega nešto traži.

Trece:Mrtvac ne čuje traženje živog.

Četvrto:Snovi nisu šerijatski izvor niti mogu biti šerijatski dokaz.Međutim,ako je ashab vidio u snu Poslanika,s.a.w.s., u njegovom obliku,onda je to istina.Ako mu je Poslanik s.a.w.s.,rekao u snu da će pasti kiša i da će oni biti napojeni,onda je to istina,jer Poslanik s.a.w.s., i u snu govori istinu.To je pravilo.Međutim, sve to ne znači da se san uistinu i dogodio.

Peto:Ko je čovjek koji se spominje u hadisu?Prenosioci to ne potvrđuju.

Šesto:Pod pretpostavkom da je to spomenuti ashab Bilal b.el-Hars.Ni on nije bezgriješan.I njegova djela se vrednuju po kriterijima Šerijata.I ako bude u nekoj stvari usamljen nasuprot ostalih ashaba,njegovo se ne uzima u obzir.

Sedmo:A ako se radi o nepoznatom prenosiocu,onda se pogotovu njegov iskaz ne uzima u obzir.Ibn Hadžer navodi da se ovdje radi o nepoznatoj osobi u ovom hadisu.Dakle,mogao je biti neki beduin koji ne poznaje šerijatske propise.

Pouzdano predanje ovog hadisa spominje nepoznatu osobu.Međutim,jedan od prenosilaca ovog hadisa,a zove se Sejf b.Omer ed-Dabbi,navodi da je ta nepoznata osoba bio Bilal b.el-Hars.

Abbas b.Jahja za Sejfa kaže da je slab prenosilac.Davud kaže da nije ničemu kao prenosilac(lejse bi šej’).Ebu Hatim kaže da je od onih koji se izostavljaju(metruk).

Ibn Hibban kaže da je od onih koji su optuženi za nevjerstvo(muttehem bi zindikati).

Prema tome,ovo predanje ne može poslužiti kao dokaz.“


[1] Adalet označava da čovjek bude musliman,punoljetan,razuman,bogobojazan i da se čuva riječi i radnji koje ne priliče da se čine u jednom zdravoj sredini,pa makar te radnje bile i dozvoljene(Vidi:Nuruddin El-Itr,Menhedžu-n-nakdi fi ulumi-l-hadisi,str.79-80)

Zabrana činjenja nepravde

Tekst hadisa
Uzvišeni Allah u hadis kudsiju kaže: “Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje, i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim pa tražite da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja sve grijehe opraštam pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga što bi Meni štetu nanijelo pa da Mi naštetite; niti možete doći do onoga što bi Meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoči igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koja vam Ja zapisujem, a potom ću vam za njih dati odgovarajuću naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe.”(Muslim)

Vrijednost hadisa
Ovaj veliki hadis u sebi sadrži veoma značajna pravila i osnove islamske vjere.
Imam Nevevi  ja kazao:”Ovaj hadis je u sebi sakupio mnoge koristi od kojih su:
1.Ispravnost  njegovog teksta i lanca prenosilaca
2.Pojašnjenje mnogih značajnih pravila vezanih za temelje vjere i njene ogranke,te pravila ponašanja.
Koristi hadisa
1.U ovom hadisu Uzvišeni Allah je ukazao da je on pravedan i da sve što učini je s mudrošću.
2.Allah je zabranio sebi nepravdu,pa kako da je prihvati od svojih stvorenja?
3.Nepravda je jedan od najvećih grijeha,a ona ima više vrsa

a)Širk (pridruživanje Allahu sudruga)
b)Nepravedno postupanje prema sebi
c)Nepravedno postupanje prema drugima
4.Podsticanje na činjenje dove i traženja oprosta
5.Svi ljudi su griješnici
6.Allah je neovisan od ljudi
7.Svaki će čovjek biti nagrađen ili kažnjen srazmjerno svojim postupcima
8.Svako dobro koje čovjeka zadesi je od Allaha ,a zlo je od čovjeka samoga.

Sa arapskog preveo: Senad Muhić