Category: Pitanja i odgovori


Propis gradnje mihraba u džamijama

O pitanju mihraba Stalna komisija za izdavanje fetvi u Saudijskoj Arabiji veli: “Muslimani od prvih pohvaljenih stoljeća Islama, a i nakon toga grade mihrabe, jer se u tome nalazi korist za muslimane sa strane da znaju gdje je kibla kada uđu u džamiju i da prepoznaju da je to mjesto gdje su ušli, ustvari džamija.” (Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 6/252, 253)

Upitan je šejh Usejmin o propisu mihraba, pa je odgovorio: “Islamski učenjaci se razilaze po pitanju da li su mihrabi sunnet, mustehhab ili mubah (dozvoljeni). Što se mene tiče oni su dozvoljeni i to je poznati stav u mezhebu (hanbelijskom). A lijep je govor i onih koji kažu da su mustehhab (pohvalni) zbog koristi koje imaju muslimani sa strane da se raspozna gdje je pravac kible.” (Medžmu fetava Ibn Usejmin, 12/pitanje broj 326)

Pitanje : Čuo sam da je zakletva Kuranom dozvoljena, bez obzira koji se od njenih poznatih načina i oblika koristio. Da li je to ispravno i zašto? Te kako spojiti ovo sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme :”Ko bude želio da se zakune neka se zakune Allahom ili neka šuti?”

 

Odgovor: Da, dozvoljena je zakletva Kur'anom, nekim njegovim ajetom ili surom, zbog toga što je Kur'an govor Allaha Uzvišenog i Njegovo svojstvo. A propisana zakletva jeste zakletva Allahom Uzvišenim ili nekim od Njegovih svojstava. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, usmjeravajući kako da postupi onaj ko dođe u neko mjesto da kaže : “Tražim utočište u Allahovim riječima od zla onoga što je stvorio.”

Te stoga, ako je dozvoljeno traženje utočišta Allahovim riječima, onda je i zakletva dozvoljena, jer je traženje utočišta jedna vrsta ibadeta, te to dokazuje da Allahov govor nije stvoren, kao što tvrde džehmijje, dok je po stavu ehlu sunneta on Allahov govor i Njegovo svojstvo, pa  zbog toga zakletva njime biva dozvoljena. I nema kontradiktornosti između ovoga i Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, zabrane da se kune nečim drugim mimo Allaha, jer onaj ko se zakune Kur'anom, nije se zakleo nečim mimo Allaha, nego se zakleo jednim od Njegovih svojstava. 

Odgovorio: šejh Salih Fevzan

Prijevod: Senad Muhić

 

Nema sumnje da je petak najvrijedniji dan u sedmici. To je dan koji je nekim narodima stavljen u dužnost da ga poštuju, pa su to zapostavili, dok je nas muslimane Allah uputio da znamo koji je to dan.Jevreji veličaju subotu, kršćani nedjelju, dok je, u to nema sumnje, petak praznik, odnosno sedmični blagdan za sve muslimane.Rekao je Ibn Kajjim El-Dževzije: “To je muslimanima blagdan na ovome svijetu.”

Nazivanje petka praznikom odnosno blagdanom preneseno je ispravnom predajom u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, veli: “Ovo je blagdan kojeg je Allah podario muslimanima, pa ko dočeka petak neka se okupa.”

حَدَّثَنَا عَمَّارُ بْنُ خَالِدٍ الْوَاسِطِيُّ قَالَ: حَدَّثَنَا عَلِيُّ بْنُ غُرَابٍ، عَنْ صَالِحِ بْنِ أَبِي الْأَخْضَرِ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ عُبَيْدِ بْنِ السَّبَّاقِ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «إِنَّ هَذَا يَوْمُ عِيدٍ، جَعَلَهُ اللَّهُ لِلْمُسْلِمِينَ، فَمَنْ جَاءَ إِلَى الْجُمُعَةِ فَلْيَغْتَسِلْ

Hadis bilježi Ibn Madže u svome Sunenu i Taberani u El-Mudžemu-l-Evsatu, a dobrim  ga je ocjenio Albani.

-Pranje ruku (šaka) na početku abdesta je sunnet, i čovjek ima pravo da bira da li će ih oprati jednom, dva ili tri puta.

-Onaj ko opera prvo lijevu, a zatim desnu ruku nije dužan da obnavlja abdest.

-Obaveza je onome ko nema ništa na nogama da ih opera do članaka.

-Onaj ko uzme propisan abdest te nakon toga  obuje mestve na noge , ima pravo da uzima mesh preko toga.

-Putnik koji ima vode,a li mu je potrebna za piće, neće je koristiti za abdest nego će uzeti tejemmum.

-Onaj ko uzme tejemmum,a zatim klanja, te nakon što istekne vrijeme namaza nađe vodu, nije dužan da obnavlja namaz.

-Onaj ko uzme tejemmum, pa nakon toga nađe vodu ,a nije počeo sa namazom, tejemmum mu je pokvaren i mora uzeti abdest.

-Namaz ne vrijedi bez propisane čišćenja ukoliko postoji mogućnost da se ono izvrši

-Onaj ko se propisano očisti može da klanja koliko hoće namaza sve dok tu čistoću ne izgubi

-Velika i mala nužda, izlazak sperme ili puštanje vjetra , te gubljenje razuma na bilo koji način poništava čistoću

-Smijanje van namaza ne poništava taharet niti obavezuje uzimanje abdesta

-Glasno smijanje u namazu kvari abdest

-Ne kvari abdest ukoliko čovjek poljubi svoju majku, kćerku ili sestru iz počasti njima

-Izlazak mlijeka iz dojke ne kvari abdest

Izvor: El-Idžma, od Ibn Munzirija

-Učenje ezana okrenut prema kibli je sunnet

-Namaz ne vrijedi bez nijjeta

-Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme je dizao ruke prilikom početnog tekbira

-Onaj ko preda selam samo na jednu stranu učinio je dozvoljen postupak

  -Zabranjeno je jesti i piti u toku namaza

-Onaj ko pojede ili popije nešto u toku namaza i to namjerno učini obavezan je da namaz obnovi

-Smješak (bez puštanja glasa) ne kvari namaz

-Smijanje kvari namaz

-Onaj ko klanja iza imama i napravi grešku nije dužan učiniti sedždu

-Maloljetnom dječaku džuma nije obavezna

-Ženama džuma nije obavezna

-Džuma je obavezna slobodnim muškarcima tj.koji nisu robovi, punoljetnim i koji nisu na putovanju,a koji pri tome nemaju opravdanja za izostavljanje džume

-Džuma namaz ima dva rekata

-Onaj koga prođe džuma,a  nije putnik klanjat će četiri rekata

 

Izvor: El-Idžma, od Ibn Munzirija

PITANJE:

Da li teškoće smrtne agonije i bolesti ublažavaju grijehe? Molim Vas da odgovorite.

 

ODGOVOR:

Svakako, sve što zadesi čovjeka: bolest, nesreća, briga ili tuga, pa čak i trn koji ga ubode, briše njegove grijehe. Uz to, ako se strpi i nada se nagradi od Allaha, imat će nagradu za sabur koji je pokazao prilikom nedaće koja ga je zadesila. Nema razlike između nedaća koje čovjeka zadese prilikom smrti i onih prije. Sve nedaće vjernicima brišu grijehe, na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30.)
Ako nedaće bivaju zbog onoga što smo zaradili, onda to ukazuje na to da one brišu one grijehe koje smo uradili i zaradili.
l Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio je da vjernika ne zadesi briga, tuga, ili bol, čak i ubod trna, a da mu Allah, dž. š., time ne izbriše grijehe.

 

Izvor:http://www.islamhouse.com/p/406185

 Iz knjige Zadu-l-Me'ad, 1/363-411

Imam Ibn Kajjim navodi trideset tri posebnosti koje se vezuju za dan džume:

1.Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je petkom na farzu sabah namaza učio suru Sedždu i Dahr.

2.Pohvalno je na dan džume donositi puno salavata na Poslanika, sallalahu alejhi ve selleme.

3.U tome danu je džuma namaz koja je jedan od najvećih dužnosti u Islamu.

4.Naredba za kupanje na dan džume.

5.Mirisanje na dan džume je bolje i pohvalnije nego mirisanje u drugim danima.

6.Korištenje misvaka.

7.Pohvalno je poraniti na džumu namaz.

8.Zauzetost namazom, zikrom, učenjem Kurana, sve dok se imam ne pojavi.

9.Slušanje i šutnja tokom hutbe je obaveza po ispravnijem govoru učenjaka.

10.Učenje sure Kehf na dan džume.

11.Na dan džume nije pokuđeno klanjati kada je sunce na polovini neba po mišljenju Šafije, a to je stav i šejha Ibn Tejmijje.

12.Na farzu džume namaza je sunnet da imam uči sure El-Džumu i El-Munafikun ili sure El-E'ala i El-Gašije.

13.Džuma je praznik koji se ponavlja svake sedmice.

14.Pohvalno je da se taj dan obuče najljepša odjeća.

15.Pohvalno je  taj dan mirisanje mesdžida.

16.Kada nastupi džuma namaz nije dozvoljeno putovanje onome kome je džuma obavezna, sve dok je ne obavi.

17.Onaj ko pješke krene na džumu za svaki korak ima nagradu kao da je postio i klanjao godinu dana.

18.To je dan u kojem se praštaju grijesi.

19.Džehennem se potpaljuje svaki dan osim na dan džume.

20.U tome danu se nalazi dio vremena u kojem Allah prima dove.

21.Toga da dana je džuma namaz koji se odlikuje nad drugim namazima.

22.Toga dana je hutba kojoj je cilj iznošenje pohvale Allahu, veličanje, svjedočenje Njegove jednoće, te poslanstva Poslanika…

23.To je dan u kojem je pohvalno da se čovjek posveti samo ibadetu…

24.Džuma je sedmični praznik, a praznik se sastoji od namaza i kurbana, pa je tako dan džume dan namaza, a žurba ka mesdžidu je kao kurban.

25.Vrijednost sadake u tome danu u odnosu na druge dane je kao vrijednost sadake u ramazanu nad drugim mjesecima.

26.To je dan u kojem će se Allah Uzvišeni pokazivati svojim robovima u džennetu.

27.Izraz šahid kojim se Allah kune, a koji je spomenut u Kur’anu je protumačen kao dan džume.

28.To je dan u kojem osjećaju strah nebesa i Zemlja i brda i mora, te sva stvorenja osim ljudi i džina.

29.To je dan kojeg je Allah sačuvao za ovaj ummet.

30.Džuma je najbolji dan u sedmici kao što je ramazan najbolji mjesec u godini.

31.Duše umrlih približe se taj dan svojim mezarima, pa znaju njihove posjetioce i ko prolazi pored njih nazivajući im selam.

32.Pokuđeno je postiti samo na dan džume.

33.To je dan u kojem se ljudi okupljaju i u kojem se podsjećaju na nastanak i povratak Allahu.

1.Na prva dva rekata sabahskih sunneta

Od Ebu Hurejre, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, na dva rekata sabah namaza učio sure  kul ja ejjuhe-l-kafirun i kul huvellahu ehad.[1]

Tumačeći ovaj hadis islamski učenjaci naglašavaju da se pod  izrazom dva rekata podrazumijevaju sabahski sunneti.[2]

2.Na dva rekata nakon obavljenog tavafa oko Ka'be

Od Džabira b. Abdullaha se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, na dva rekata nakon tavafa učio sure  kul ja ejjuhe-l-kafirun i kul huvellahu ehad.[3]

3.Na zadnja dva rekata vitr namaza

Ubejj b.Ka'b prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme učio na drugom rekatu vitr namaza suru El-Kafirun, a na trećem suru El-Ihlas.[4]

4.Na akšamskim sunnetima

Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, na akšamskim sunnetima učio suru El-Kafirun i El-Ihlas.[5]

5.Na početku noći i dana [6]


[1] Sahihu Muslim, babu-s-tihbabi rek’atej sunneti-l-fedžri, 1/502, hadis br.726

[2] Vidi: Alijj El-Kari, Mirkatu-l-mefatih šerh miškati-l-mesabih,  2/694

[3] Hadis bilježi Muslim pod brojem 1218 i Tirmizi

[4] Hadis bilježi Ahmed 3/406, Nesai 3/235, a ispravnim ga je ocijenio Ibn Hibban (2436); Vidi:Džami'u-l-usul uz komentar Abdu-l-Kadira  Arnauta 6/53)

[5] Hadis bilježe Ahmed 2/24 I Nesai 2/170

[6] Vidi:Zadu-l-Me’ad 1/316

Izvor: Šejh Abdullah b. Salih El-Fewzan, Minhatu-l-‘allam fi šerhi bulugi-l-meram, peti tom, str.83-85

Od Ebu Ejjuba El-Ensarija se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Ko isposti ramazan, a nakon toga šest dana u mjesecu ševvalu, kao da je postio cijelo vrijeme.“

Ovaj hadis bilježi imam Muslim u svojoj vjerodostojnoj zbirci hadisa u poglavlju o postu.

Zabilježen je putem S'ada b. Se'ida b. Kajsa, od Amra b. Sabita b .Harisa el-Hazredžija, od Ebu Ejjuba r.a.

Hadis je dokaz koji ukazuje na vrijednost posta šest dana ševvala i da onaj ko te dane i dane ramazana isposti kao da je postio cijelo vrijeme (Ed-dehr).

Pod izrazom Ed-dehr, koji se spominje u hadisu podrazumjeva se cijela godina, tj. kao da je postio cijelu godinu.

Prenosi se od Sevbana da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: „Allah je učinio da se jedno dobro djelo računa deset puta, pa tako je jedan mjesec ravan kao deset mjeseci i dodajući tome još šest dana nakon bajrama je puna godina.“ [1]

Stav da je ove dane pohvalno postiti zastupaju Ebu Hanife, Šafija i Ahmed, dok imam Malik smatra da ih je pokuđeno postiti[2], a kao razlog navodi to da nije vidio nikog od učenjaka i fekiha da posti te dane, te iz razloga kako se ramazanu ne bi pripojilo ono što nije dio njega.

Međutim, Ibn Abdil Berr nalazi opravdanje imamu Maliku u tome da nije čuo za taj hadis koji prenosi Ebu Ejjub i da je on to smatrao pokuđenim iz razloga da se nešto što nije od ramazana ne bi pripojilo ramazanu. Imam Malik je inšaallah na stavu da takvo djelo nije pokuđeno onome ko te dane posti zbog želje za nagradom, pri tome se oslanjajući na  spomenuti hadis Sevbana.[3]

Lijepo je da se tih šest dana ševvala posti uzastopno,  međutim dozvoljeno je i ukoliko neko ne bi tako postupio.

Postoje određeni razlozi zbog čega je bolje da se ti dani poste odmah iza bajrama:

1.Žurba da se što prije uradi dobro djelo,

2.u tome je dokaz da čovjek ima volju i želju da posti i da se nije od posta umorio,

3.postoji mogućnost , ukoliko odgodi dane posta ,da se pojavi nešto što će ga spriječiti na tom putu, pa da ne bude u mogućnosti da te dane isposti.

Ona osoba koja treba da naposti neke od dana ramazana, prvo će početi sa napaštanjem, pa nakon što to privede kraju, postitće i šesta dana ševvala, a dokaz tome je dio hadisa u kojem se kaže: “Ko isposti ramazan, a nakon toga šest dana ševvala…“

Pa zbog toga, onaj ko treba da naposti dane ramazana ne ubraja se u one koji su ispostili ramazan, sve dok te dane ne naposti.

Razumije se iz govora učenjaka da onaj ko ne isposti šest dana u ševvalu, nije dužan da naposti te dane, zbog toga što je post u tim danima dobrovoljan i vrijedi samo za mjesec ševval, te onaj ko te dane bude postio izvan mejseca ševvala, nema nagradu koja se spominje u hadisu.

Ukoliko osoba  ne bude postila šest dana ševvala zbog opravdanog razloga, kao što su bolest, hajz ili nifas, onda je po jednom broju učenjaka dozvoljeno da ih naposti. Ovakav stav zastupa šejh Abdurrahman Es-S'adi.[4]

Dok je šejh Ibn Baz na stavu da nije propisano da se ti dane naposte,  svejedno imao čovjek opravdan razlog ili ne.[5]

Sa arapskog preveo: Senad Muhić


[1] Hadis bilježi Nesai u „El-Kubra“,  Ibn madže i Ahmed i ocjenjen je kao dobar

[2] El-Muvetta’ ,1/311

[3] El-Istizkar, 10/259

[4] El-feteva-s-s'adijje,  str.230

[5] El-Fetava, 15/388, 389