Da’wa (pozivanje u islam) je obaveza svakog muslimana, srazmjerno njegovim sposobnostima i mogućnostima.

Ukoliko pogledamo u današnje stanje ummeta (muslimanske zajednice) možemo primjetiti kod mnoge omladine nepostojanje volje da se taj veoma važan zadatak i obaveza ispuni.

Ako bismo tragali za uzrocima koji su doveli do ovakvog stanja, uvidjećemo da se oni svode na sljedeće:

1. Pomanjkanje osjećaja odgovornosti i nemarnost spram ove obaveze. Čovjek nema osjećaj da se od njega lično zahtjeva da promoviše vrijednosti muslimanskog ummeta i ispravlja prisutne devijacije.

2. Mnogi od njih misle da postoji dovoljan broj onih koji obavljaju tu dužnost, tako da nema potrebe da se oni time bave.

3. Zauzetost ovosvjetskim poslovima, imetkom, porodicom…

4. Osjećaj slabosti pored nereda koji se dešava.Zato mnogi misle da je zlo koje se proširilo veće od onoga što oni mogu ponuditi i da oni nisu sposobni da urade ono što se traži na polju da’we.

5. Mnogi od njih misle da je prostor za da’wu ograničen i da je on sveden samo na hutbe putem minbera, predavanja, pa s obzirom da oni nisu sposobni za takvu vrstu da’we, odustaju od nje u potpunosti.

6. Neugodnosti kojima su izloženi oni koji rade na polju da’we, pa mnogi žele, kao što kažu, ostati van tih neugodnosti i živjeti u miru.

7. Oni koji se bave da’wom veoma malo stimulišu omladinu na to da i oni krenu sa radom na polju da’we, te da im se otvore mogućnosti i pristup tom veoma širokom polju djelovanja, onako kako su u mogućnosti i s obzirom na njihove sposobnosti.

8. Mnogi od njih imaju uvjerenje da nije u pitanju problem neznanja kod ljudi i da oni nisu potrebni da se podučavaju, nego smatraju da ljudi poznaju propise, ali ipak griješe, te zato neće biti nikakvih rezutata ukoliko se budemo trudili da podučimo ljude stvarima koje im nisu nepoznanica.

9. Mnogi od njih su nemarni po tom pitanju i nisu ozbiljni u mnogim životnim situacijama, a od tih svari je lijenost i neozbiljnost na polju da’we i zato mnogi od njih ne prihvataju odgovornosti i obaveze,ne zbog toga što nisu sposobni, nego zbog svoje lijenosti i nemarnosti.

10.Veliki broj omladine troši vrijeme u raspravama i diskusijama, pa je to jedan od razloga nepostojanja interesa za napredak ummeta.

11. Pojedini među njima su zauzeti istraživanjem mahana ljudi, a pogotovo onih koji rade na polju da’weta, pa im na takav način šejtan prikazuje da je to što rade upravo ono što je potrebno za boljitak i popravljanje i da na takav način oni izvršavaju obaveze da’we.

12.Mnogi od njih samo prate dešavanja, do te mjere da su preokupirani time, a zatim misle da time što prate ta dešavanja čine nešto dobro za da’wu.Oni takvim načinom djelovanja bivaju samo jedna kopija medijskih sredstva koji prenose vijesti,a zatim ih analiziraju.

13.Nepostojanje uravnoteženosti kod raspodjele prava i obaveza…

14.Veliki uticaj na nedjelovanje na polju da’we imaju oni koji su pasivni.

15.Mnogi od njih traže da rade na polju da’we putem nekih organizacija, pa ukoliko to ne mogu postići onda da’wu u potpunosti ostave.

Kako izliječiti ove probleme?

Ukoliko spoznamo uzroke onda ćemo spoznati i način kako ih izliječiti,a neki od tih načina su:

1.Prisutnost osjećaja odgovornosti spram ummeta i vjere.Posebno se ovo odnosi na dobro odgojene mladiće,jer oni su najdostojniji da vode ummet ka napretku i da otklone neznanje od pripadnika ummeta, te da liječe devijacije koje su prisutne.

2.Spoznaja da je ovaj svijet beznačajan i da on ima vrijednost tek onda kada se na njemu rade dobra djela koja koriste ljudima na budućem svijetu,a sasvim sigurno da je jedno od tih dijela i da’wa.

3.Ubjeđenje da je Allah na pomoći svome robu i da će neprijatelj biti pobijeđen bez obzira koliko bi jak,međutim mi moramo biti spremni na iskušenja i poteškoće.Kao što veli Uzvišeni:“Da Allah hoće ,On bi im se osvetio,ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih.“(Muhammed, 4)

4.Svijest o tome da je polje dawe široko i da je svakom pojedincu omogućeno da radi na tom polju, srazmjerno mogućnostima. Od tih stvari su:

-savjetovanje, svejedno da li to bilo u pismenoj ili usmenoj formi,

-kratka obraćanja,

-pisanje tekstova u raznim časopisima,

-sudjelovanje na predavanjima koja se održavaju putem radio emisija i televizije,

-pisanje priča iz kojih se mogu izvući pouke,

-osnivanje televizijskih kanala ili islamskih časopisa,bez obzira da li oni bili sedmični ili mjesečni, te programa putem interneta koji će sadržavati odgojno obrazovne ciljeve,

-podjela korisnih snimaka,knjiga,i sl,

-pisanje poezije koja ima za cilj kazivanje o Islamu i muslimanima,

-humanitarne akcije unutar države ili van nje,

-liječenje pitanja omladine i njihovih problema,

-odgoj omladine putem halki Kurana,

-planiranje programa vezanih za da’vetske aktivnosti, te davanje prijedloga kako bi se ona mogla sprovoditi u praksi.

Nakon ovih primjera o tome kako se baviti davom i načinima njenog sprovođenja,niko sebi ne može da nađe opravdanje i da kaže da nije u mogućnosti.

5.Treba razumjeti da je sasvim normalno da oni koji rade na polju da’we nailaze na poteškoće i to će tako uvijek da bude.

Rekao je Uzvišeni:“O sinko moj,namaz obavljaj,naređuj da se čine dobra djela i od loših odvraćaj,te budi strpljiv u onome što te zadesi,doista je dužnost tako postupiti.“(Lukman,17)

Međutim,mnogo je načina da se dawa sprovodi,a da se pri tome ne bude izloženo neugodnostima.

6.Prilikom rada na polju da’we veoma je bitan optimizam, jer je on najbolji poticaj za djelovanje.Mi smo dužni da uradimo ono što je do nas, a rezulat je u Allahovim rukama i nije uvijek nužno da mi lično vidimo plodove našeg rada, nekada te plodove mogu ubrati i drugi.

7.Obaveza je onima koji ljude podučavaju i učenjacima da usmjeravaju omladinu da sudjeluju u radu za Islam ,te da ih podstiču na to.

8.Moramo da znamo da mnogi ljudi ne poznaju mnoge stvari vezane za vjeru, posebno oni ljudi koji se nalaze u udaljenim područjima.Zato je obaveza svima onima koji posjeduju znanje,pa makr i malo,da ljudima dostave vjeru, jer Poslanik veli:“Prenesite od mene pa makar jedan ajet.“(Buhari)

Moramo da znamo da da’wa ne obuhvata samo podučavanje ljudi,nego je jedan od njenih ciljeva i podsjetiti ljude na ono što već znaju,ali su nemarni po tom pitanju.Uzvišeni veli:“Opominji,jer doista opomena koristi vjernicima.“(Zarijat,55)

9. Ozbiljnost i visoke ambicije su stvari kojima ozbiljan mladić mora težiti.Mladić se mora udaljiti od stvari koje ga čine pasivnim i lijenim,i mora da svoje vrijeme ispuni poslovima poput traženja znanja, postupanja po njemu i pozivanje ka tom znanju.

10. Veoma je bitno imati na umu da trošenje vremena na rasprave utiče na mržnju među ljudima, te odvraća od djela koja su korisna čovjeku i zajednici.

11. Istraživanje mahana ljudi je odlika pokvarenih ljudi i to još biva opasniije ako nam šejtan predstavi da se takvim djelom pomaže istina, te nas tako odvrati od činjenja dobrih djela.Zato je obaveza svakom onome ko se ovim bavi da se boji Allaha i da se pozabavi svojim mahanama…

12. Poznavanje događaja koji su prisutni u društvu nije cilj sam po sebi.Ukoliko ti kao pojedinac ne budeš spreman da poneseš dio odgovornosti i ne uložiš trud spram svojih mogućnosti kako bi liječio devijacije društva,onda znaj da nisi ispunio obavezu.

13. Uravnoteženost je osobina koju šerijat zahtjeva,zato se ne smije desiti da, radeći jedno dobro djelo, zapostaviš neko drugo koje ti je obaveza da činiš, kao što je npr. da’wa

14. Obaveza je se udaljiti od svega onoga što utiče na pasivnost osobe.

15. Iskrenost je najbolji pokretač ka djelovanju na polju da’we i prinošenju koristi ljudima.

16. Čovjekova spoznaja o vrijednostima da’ve je jedan od najvećih pokretača djelovanja na tom polju.Na to ukazuju riječi Uzvišenog:“A ko ljepše govori od onoga koji poziva ka Allahu i čini dobra djela i govori :ja sam musliman.“(Fussilet,33).

Rekao je Poslanik:“Ko nekoga uputi da čini dobro djelo ima istu nagradu kao i onaj koji ga čini.“(Muslim)

Zamisli koliko će imati dobrih djela ona osoba koja bude uzrokom da ljudi čine dobra djela.

Molimo Allaha da nas učini od onih koji su upućeni i koji druge upućuju,od onih koji čine dobra djela…

Iz knjige: „Nemarnost omladine prema da’wi“, autora dr.Abdullah b.Alijj Džuajsen

Sa arapskog preveo: Senad Muhić