Category: Alimi


Biografija Besima Korkuta

Besim-ef. roðen je u Sarajevu 25.XI 1904.godine. Ruždiju je pohaðao u Travniku, a Okružnu medresu u Sarajevu. Od 1920. do 1925. godine uèio je u Šerijatskoj sudaèkoj školi i kada ju je završio 1925. godine odlazi u Kairo te nastavlja studije na el-Azharu. Diplomirao je 1931. godine i po povratku u Sarajevo postavljen je iste godine za nastavnika na Šerijatskoj sudaèkoj skoli. Na toj školi predavao je arapski jezik, stilistiku, šerijatsko pravo, akaid i historiju Islama. Kao nastavnik Šerijatske sudaèke škole predavao je jedno vrijeme i vjeronauku na I muškoj gimnaziji u Sarajevu. Kada je otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, a Šerijatska sudaèka prestala sa radom (juni 1937.) Besim-ef., je premješten na Šerijatsku gimnaziju i odmah dodijeljen na rad u gimnaziju u Mostaru za profesora-vjerouèitelja. U Mostaru ostaje do 1940. godine, kada se ponovo vraæa u Sarajevo na Šerijatsku gimnaziju, gdje ostaje do kraja 1944. godine. U isto vrijeme je honorarno predavao historiju Islama naVišoj islamskoj šerijatsko-teološkoj skoli. Poslije osloboðenja 1945. godine radi u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Bosne i Hercegovine i Komitetu za visoko školstvo i nauène ustanove (od 1947 do 1950). Uskoro po osnivanju Orijentalnog instituta Besim-ef., prelazi na rad u Institut i tu ostaje do odlaska u penziju (1.III 1969.). Penzioniran je u svojstvu nauènog saradnika ovog Instituta. Jedno vrijeme predavo je honorarno na Katedri za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. O njegovom naèinu predavnja vrijedi reæi sljedeæe, da je bio dobar predavaè i pedagog. Tumaèio je predmete, koje je predavao, na lahak i pristupaèan naèin, tako da se uvijek mogao sa zanimanjem slušati i pratiti. Nije mu bilo teško i po nekoliko puta istu stvar tumaèiti samo da ne bi bilo dileme i pogrešnog shvatanja. Otuda je i kod uèenika kod srednjih škola kao i kod studenata Više islamske šerijatsko-teološke škole i Filozofskog fakulteta, koji su slušali njegova predavanja ostao u ugodnoj i lijepoj uspomeni.

 

Kada je Ulema-medžlis u Sarajevu 1934. godine raspisao konkurs za izradu vjeronauènih udžbenika u srednjim školama, Besim-ef. je izradio udžbenik za VII razred iz podruèja historije Islama. Vakufska direkcija u Sarajevu ga je štampala 1935. godine pod naslovom “Istorija Islama”. Iz istog podruèja je i njegov “Kratak pregled povijesti Islama” (Sarajevo, 1935), što je izašao kao 17 svezak Gajretove biblioteke.

 

Kada je 1937. godine prestala raditi Šerijatska sudaèka škola on je u toj školi i njenom znaèaju u životu bosanskohercegovaèkih muslimana napisao èlanak pod naslovom: “Pedesetogodišnjica i likvidacija Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu” (Kalendar Gajret za 1938. godinu). Kao student el-Azhara naapisao je èlanak o ovome poznatom Islamskom univerzitetu (Gajre, 1931, br.14-15). Godine 1952. Izdavaèko preduzeæe “Svjetlost” štampalo je “Gramatiku arapskog jezika za I i II razred klasiènih gimnazija” (str.223+1), koju je napisao Korkut. Ovaj udžbenik se pokazao vrlo praktiènim i velika je šteta da nije nikada štampan i drugi dio, priredjen za III i IV razred gimnazija. Po dolasku u Orijentalni institut Korkutu se pružila prava prava prilika za nauèni i prevodilaèki rad. Rezultat njegova nauènog rada su tri knjige dokumenata iz Državnog arhiva u Dubrovniku, koje je Besim-ef. preveo i za štampu pripremio, a Orijentalni institut izdao pod naslovom: “Arapski dokumenti u Drzavnom arhivu u Dubrovniku “ (Knjiga I, 1960 str. 85+ XXVII, knj. II, 1961, str. 88-186+XXVIII-XLI,knjg.III 1969, str. 60).Ovim radom Korkut se istakao kao odlièan poznavalac svih finesa arapskog jezika i spretan prevodilac i veoma teških tekstova na arapskom jeziku. U ovu grupu idu i njegovi radovi “Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj noæi” i “Zadrani se zaista ne spominju u Hiljadu i jednoj noæi” (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII-IX i X-XI), gdje je Korkut odgovarajuæi prof. Fehimu Bajraktareviæu, ponovno pokazao, uz odredjenu dozu polemiènosti, da je odlièan poznavalac arapskog jezika. To se vrlo dobro vidi i iz njegovih odgovora Bajraktareviæu, koji je prikazao njegovu gramatiku arapskog jezika i dr. Saæiru Sikiriæu, koji je opet prikazivao njegove “Arapske dokumente iz Državnog arhiva u Dubrovniku” takodjer u Prilozima za orijentalnu filologiju). Korkut je mnogo prevodio sa arapskog jezika, naroèito iz arapske lijepe književnosti, i tu se pokazao kao odlièan prevodilac, jer je i svoj maternji jezik poznavao veoma dobro, posebno narodni govor i njegovu frazeologiju. Izdavaèko preduzece “ Svjetlost” izdalo je “Arapske šaljive pripovjetke i basne “ (Sarajevo, 1956, str.122 ) i “Indijske basne “ (Sarajevo, 1956. Str. 93+3), što je sve preveo i za stampu priredio rahm. Besim-ef. Izdavaèko preduzeæe Deèja knjiga u Beogradu, u biblioteci Kolibri izdalo je osam knjiga iz “Hiljadu i jedne noæi”, koje je sa arapskog preveo B. Korkut.

 

Osim izdavaèkog preduzeæa “Svjetlost” još nekoliko njih kao što su “Novo pokoljenje”, “Veselin Masleša” te “Džepna knjiga” su izdavali èetiri knjige iz ciklusa “Hiljadu i jedna noæ”, a sve u prijevodu Korkuta. Indijske pripovijetke “Kalila i Dimna” izašle su majstorski obraðenom prijevodu Besima-ef. (“Svjetlost”, Sarajevo, 1953, str. 198). Ovim, dakako, nisu iscrpljeni svi prijevodi, koje je uradio naš rahmetlija. Kao kruna nauènog i prvodilaèkog rada rahm. Besima-efendije je svakako njegov kompletan prijevod Kur’ana na bosanski jezik na kome je on radio više od jedne decenije. S obzirom na njegovo izvanredno poznavanje arapskog jezika, a takodjer i bosanskog, uz to dobra teologa, a nadasve iskrena vjernika, njegov prijevod Kur’ana æe biti veliki doprinos našoj islamistici i nauci uopæe. Velika je šteta da rahm. Korkut nije živ doèekao izlazak iz štampe ovog svog rada, koji je nestrpljivo oèekivao i iskreno mu se radovao. Zna se pouzdano, da je namjeravao izraditi i jedan izbor (muntehab) iz islamske tradicije (Hadisa), za èim se kod nas osjeæa velika potreba. Rahm. Besim-efendija bio je iskren, otvoren i dobronamjeran èovjek. U društvu je bio uvijek rado vidjen. Nije žalio sebe ako je trebalo drugome pomoæi i nešto protumaèiti. Njegov rad se osjetio i u Vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Sarajevu, kada je bio izabran u ovo predstavnièko tijelo 1945.godine. Besim-ef. Korkut preselio je na Ahiret 2.novembra 1975.godine u Sarajevu.

 

Njegova smrt veliki je gubitak za našu vjersku zajednicu, našu islamistiku i nauku uopće.

 

Gubitak je tim veći, jer je Besim-ef. bio posljednji iz plejade Korkuta-teologa.

Roðen je 1910.godine u Vraglovima, džemat Soèice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg teèaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudaèku školu koju završava 1927/28.godine. Potom odlazi u Kairo i upisuje se na el-Azhar, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935.godine, nakon èega se odmah vraæa u domovinu i stupa u službu kao vjerouèitelj u graðanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjerouèitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.

 

Kasim-ef. Dobraèa je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju Islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost. Predavao je na lahak i razumljiv naèin, a njegova predavanja su iz godine u godinu bivala sve interesantnija, jer je nastavnièki predmet volio i u svaki se predmet potpuno unosio. Onaj ko je pažljivo slušao njegova predavanja, nije se morao kasnije puno pripremati jer je svaka metodska jedinica bila zaokružena i kao cjelina obraðena. U tom kontekstu lahko je shvatiti i njegovu vrijednost kao vaiza, tako da je tražen da vazi ne samo u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bi stalni vaiz Gazi Husrevbegove džamije, nego i u drugom mjestima. U muslimanskoj štampi Kasim-ef. poèeo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj èlanaka i rasprava, a saraðivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana reda: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.

 

Glasnik Islamske vjerske zajednice ubraja Kasim-ef. u svoje suradnike, jer se ponekad javljao sa radovima. Jedan od svojih prvih radova on je štampao upravo u Glasniku.

 

To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10).Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavreðuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu èovjeka). koji je objavljen 1936.godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964.godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.

 

Posljednje što je za života objavio bio je èlanak “Vjerski znaèaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i znaèaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978.godine na ovu temu. Kad je Kasim-ef. 1956.godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobraèa je prišao ozbiljno i savjesno. Veæ 1963.godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I ,1963, str.XXXIII+607+XV tabela- stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.

Prvi svezak obuhvata materijale koji se odnose na Kur’an, njegovo tumaèenje (tefsir), pravilno uèenje Kur’ana (tedžvid), hadis, akaid i dove. Pojava ovog prvog sveska izazvala je vrlo živo zanimanje ne samo meðu orijentalistima, nego i meðu drugim kulturnim radnicima i kod nas i u svijetu, gdje su objavljeni brojni prikazi ovog kataloga. Drugi svezak se nalazi u štampi i obuhvatiæe islamsko pravo. Po broju obraðenih rukopisa drugi svezak æe nadmašiti prvi. Rahmetli Kasim-ef. bio je poèeo raditi i na materijalima treæeg sveska, ali je usljed bolesti i odlaska u mirovinu taj posao zastao i velika je šteta da Kasim-ef. nije završio bar treæi svezak, jer je teško naæi èovjeka sa onolikim znanjem, prilježnošæu i ustrajnošæu u ovoj vrsti posla, kakav je on bio. Medjutim i ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.

 

Svoj život i ponašanje rahm. Kasim-ef. usklaðivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav èovjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, naroèito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opæe poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.

Rođen  je 1940 god. U Palestini.

Obrazovanje:

Kada je imao trinaest godina napustio je Palestinu i otišao u Medinu, te tamo nastavio srednješkolsko obrazovanje. Nakon toga je  upisao šerijatski fakultet na univerzitetu  Imam Muhammed b. Saud u Rijadu, te stekao diplomu tog fakulteta.

Godine 1965 odlazi u Kuvajt, a nakon toga je nastavio postdiplomske studije na univerzitetu  Azhar  , gdje je stekao zvanje magistra i doktora šerijatskih nauka.

Šejh je živio u Kuvajtu do 1990 godine, a nakon toga se nastanio u Jordanu, gdje je određen  za profesora na šerijatskom fakultetu  jordananskog  univerziteta, a nakon toga je bio i dekan šerijatskog fakulteta na univerzitetu Zerka.

Njegovi šejhovi:

1.Muhammed Seulejman Eškar, njegov stariji brat,

2.Abdulaziz  b. Baz,

3.Nasiruddin Albani,

Neka od najpoznatijih dijela:

1.Mekasidu-l-mukellefin,

2.Es-sijamu fi dav’i-l-kitabi ve sunneti

3.Asl-l-‘itikad

4.El-Mere'tu bejne du'ati-l-islam ve edi'jai-t-tekaddum i dr.

Preselio je u petak 10. augusta, 2012 godine

    Ime i porijeklo:

Abdurrahman b. Nasir b. Ibrahim El-Berrak.

Rođenje i odgoj

Rođen je u mjesto Bukejrijja koje se nalazi u gradu Kassimu, mjeseca zul-ka'dea, 1352 h.

Kada je imao jednu godinu, otac mu je preselio, te je odgajan u kući svojih dajidža, u društvu sa svojom majkom.

Kada je napunio pet godina otputovao je sa svojom majkom u Mekku, a bio je po okriljem muža svoje majke, Muhammeda b.Hamuda El-Berraka.

U Mekki se je upisao u školu Rahmanija, a kada je imao deset godina izgubio je vid.

Put znanja i njegovi učitelji:

Vratio se je iz Mekke u svoje mjesto Bukejriju, te je počeo da uči Kur'an napamet kod svoga amidže Abdullaha b. Mensura El-Berraka, a nakon toga kod šejha Salima El-Krejdisa.

Naučio je Kur'an kada je imao otprilke deset godina.

1364 h. je počeo da pristustvuje predavanja, te da pred ulemom isčitava  poznata djela.

Tako je pred šejhom Abdulazizom Sebilom učio poglavlja iz knjige Tevhida, a pred šejhom Muhammedom Mukbilom knjigu El-Usulu-s-selase.

Kada je u Rijadu otvoren Naučni institut, šejh Berrak  je pohađao nastavu na njemu i godine 1374 h. stekao diplomu.

Nakon toga je upisao šerijatski fakultet u Rijadu i stekao diplomu 1378 h.

Na Naučnom institutu i na šerijatksom fakultetu je učio pred mnogim alimima, od kojih su: Ibn Baz,  Muhammed Šenkiti, Abdurrezzak Afifi i dr.

Poslovi koje je obavljao:

1. Predavač na naučnom institutu u Rijadu od 1379 h., gdje je ostao pune tri godine.

2. Nakon toga je premješten na šerijatski fakultet ,

3. Kada je otvoren fakultet Usulu-d-din  1396 h. , određen je za predavača na odsjeku za akaid i savremene pokrete, gdje je predavao predmet akidu.

Preveo: Senad Muhić

Preuzeto iz knjige: Šerhu-l-akideti-t-tedmurije, autora šejha Abdurrahmana El-Berraka, koju je obradio i pripremio šejh Abdurrahman b. Salih Es-Sudejs.

 

 

Biografija dr.Aćifa Skenderovića

Doktor Aćif  Skenderović, sin Halila, a unuk Rašidov, rođen je 4. aprila 1938. godine u selu Trpeze, općina Berane u Republici Crna Gora. Osnovno obrazovanje završio je u svom mjestu. Godine 1956. odlazi sa svojim ocem u Sarajevo gdje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu koja je u to vrijeme trajala osam godina, pa je tako 1964. uspješno završava.Nakon povratka iz vojske postavljen je za imama u Visokom; tačnije u džamiji Šadrvan.Nakon toga odlazi u Kairo, gdje upisuje fakultet usuli-d-dina i tako uspijeva u peroidu od devet godina da završi fakultet i magistrira. Njegov magistarski rad je bio na temu: „Da'va je fard islamskom Ummetu“. Nakon toga, 1974. upisuje doktorat i u istoj godini doktorira na temu: „Da'va i da'ije u Jugoslaviji“. Nakon uspješnog doktorata vraća se u Sarajevo gdje se zapošljava 1976. u Islamskoj Zajednici.Od tog perioda pa sve do 1995. bio je stalni profesor u Gazi Husrev–begovoj medresi, a obnašao je i druge funkcije kao što je uža šura u saboru, a u jednom periodu u danima rata obnašao je funkciju naibu-reisa.Dao je veliki doprinos tadašnjim postojećim glasilima kao što je Preporod, Glasnik islama i Takwim. Isticao se šejh sa velikim zuhdom i skromnošću. Šejh Aćif je ujedno i prvi doktor sa Azhera na ovim prostorima, ali je vrlo brzo shvatio da zvanje plaho ne koristi ako ne bude rada po njemu i ibadeta. On bi redovito podsjećao svog učenika i hatiba, Muderisa efendiju, da najavi s hutbe nastupanje bijelih dana, da ljudi poste ponedjeljak i četvrtak i ostale termine u kojima je post preporučen. Noćni namaz, puno zikra i puno dove za sebe i muslimane, bila je svakodnevnica našeg učitelja Aćifa. Možda mnogi ne znaju da je doktor iskušan i sa gubljenjem vida, ali ni to iskušenje ga nije spriječilo da nastavi putem kojim je davne 1956. krenuo. Oživio je sunnet Abdullaha b. Ummi Mektuma, radijallahu ‘anhu, koji je slijep na namaz dolazio, pa je tako naš doktor plaćao taxi 3.80 KM od svog stana do džamije, kako bi uzeo nagradu džem'ata.

Na kraju spominjemo kazivanje jednog od bosanskih daija o samom dešavanjima pred smrt dr.Aćifa Skederovića:

“Tokom boravka u Krajini, nadajući se da osvane četvrtak, kako bi se uputili ka Sarajevu; ali dok čovjek kuje Allah određuje, naš šejh iznenada dobiva prve srčane napade. Šejh Aćif, i dalje svjestan… nije padao u komu, što je i same doktore ostavljalo bez teksta nakon svih nalaza … Upućujemo se zajedno s njim u hitnu medicinsku službu u Bužimu, gdje naš doktor ponovno iznenađuje; uzima svoj valkman za snimanje, kojeg je koristio za snimanje svojih i ostalih predavanja kako bi preslušao šta je govorio on ili drugi, i kako bi ukazao na eventualne greške. Pritišće valkman i počinje da govori… Prvo je spomenuo Allaha i zahvalio se, a zatim reče: „Danas je 4. januar 2010. Uputili smo se prema hitnoj pomoći, potpuno svjesno izjavljujem da ako umrem da me ukopate ovdje u Krajini, tj. kod Bilalovog babe, i da mi domaćin obavi dženazu po Sunnetu bez ikakvih novotarija.

“Doktori utvrđuju da se desio srčani udar te ga prebacuju u Kantonalnu bolnicu u Bihać, na poseban odjel za srčane bolesti. Ni u tom stanju se šejh ne predaje, obavlja svaki namaz, prvih dana uzima tejjemum a nakon boljeg dolaska sebi uzima abdest. Ne ostavlja vazove ni u bolnici; vazi doktorima, sestrama, posjetiocima od svojih učenika i ostalim muslimanima. Taman, kada svi zaključujemo da se šejh izvukao iz ove bolesti, stvar se okreće u drugom pravcu i tako u srijedu 10. janura 2010. preseli na bolji svijet naš uvaženi doktor Aćif  Skenderović,”

Molimo Allaha Uzvišenog da dr.Akifu podari vječni džennet.Amin.