Category: Ophođenje prema nemuslimanima


(Iz knjige :Ahkamu-t-te’amuli me’a gayri-l-muslimin, autora  dr.Saliha Fewzana)


 

Onaj nemusliman koji muslimanima učini nekakvo dobro i ne čini im štetu,također zaslužuje da mu se dobročinstvo uzvrati ,kao što o tome Uzvišeni veli:“ Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.“(El-Mumtehana,8)

Dakle,onima nemuslimanima koji ne ugrožavaju muslimane ili koji pribave nekakvu korist muslimanima, biće uzvraćeno  dobročinstvo, jer Islam je vjera pravednosti i takvima se treba dobrim uzvratiti i prema njima treba pravedan biti, jer nam tako Uzvišeni Allah naređuje.

Također  i roditeljima, ukoliko su nevjernici,  njihovo dijete treba dobro činiti,ali ih ne treba slijediti u njihovom nevjerstvu,međutim i pored toga njihova prava ne smije zapostaviti.

Rekao je Uzvišeni:“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meniobraća…“(Lukman,14-15)

Dakle,roditeljim se treba činiti dobro.

Jedne prilike  je majka Esme kćerke Ebu Bekra ,koja je bila nevjernica  stigla u Medinu, tražeći od nje nekakvu pomoć.Pa je Esma priupitala  Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme:“Moja majka je stigla i treba od mene neku pomoć,pa da li da se sa njom lijepo ophodim?A Poslanik joj reče:Da,čini joj dobro.“(Buhari,5979)

Također i onaj koji u našu državu dođe zbog određenog posla ulazi pod našu zaštitu i ne smijemo ga ugrožavati, niti smijemo ikome dozvoliti da to čini sve dok se taj ne vrati u svoju državu.

Mi smo ti koji smo ga primili i obećali mu sugurnost i zato nam je obaveza da ispunimo ono što smo obećali,jer Islam nije vjera prevare ili kršenja obećanja,a nanošenje štete i ugrožavanje nevjernika utiče da ljudi bježe od islama.

Međutim,ukoliko  nemuslimani vide kako se muslimani lijepo ophode to može biti uzrokom da prime Islam i da shvate koliko je Islam pravedan.

Allah nam zabranjuje da činimo štetu nevjernicima i da budemo nepravedni prema njima,ka što  On u Kuranu veli:“ Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti…“(El-maide,8)

Ukoliko bi se desio spor između muslimana i nemuslimana,islamski kadija ne smije da dadne prednost muslimanu ukoliko je nemusliman upravu,nego će presudit u korist nemuslimana,zboga već spomenutog ajeta:“ Neka vas mržnja…“(El-Maide,8)

Pa koja vjera osim islama ima ovakve specifičnosti i ovakav način ophođenja sa ljudima.Ovo je veličanstvena vjera i kada bi njeni sljedbenici znali njene propise i primjenjivali ih, ona bi postala veoma značajna kao što je bila i za vrijeme Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.

Spmenut ću događaj  u kojem se navodi kako se Poslanik ophodio sa nevjernicima.

Naime,spominje se da je jedne prilike  poglavar Jemame,Sumame b.Esal koji je bio nevjernik, krenuo ka Mekki zbog obavljanja umre,p a je bio zarobljen od strane Poslanikove izvidnice.Nakon što su ga doveli u Medinu,Poslanik ga je privezao za stub mesdžida.Kada god bi Poslanik prolazio pored njega upitao bi ga nešto,a Sumame mi odgovorio:Dobro je, o Muhammede,ako želiš imetak,uzmi ga,a ako mi oprostiš,oprostit ćeš onome koji je zahvalan.To se ponavljalo nekoliko puta,sve dok Poslanik nije na kraju kazao:Pustite Sumamu.Nakon što su ga pustili,on je otišao da uzme abdest i da se očisti,pa je nakon toga došao Poslaniku  i izgovorio kelimei šehadet, te kazao:Tako mi Allaha,na zemaljskog kugli nije mi bilo mržeg čovjeka od tebe, niti sam ikog više prezirao od tebe i nije mi bilo mrže vjere od tvoje,a sada,o Allahov Poslaniče, ti si mi najdraži čovjek, a tvoja vjera mi je najdraža vjera.“(Buhari,4372)

Dakle, vidimo da je Poslanik sa njim postupao lijepo, jer on je bio pod zaštitom muslimana i zarobljenik kod njih.Poslanik mu nije činio nikakvo zlo i to je bilo uzrokom njegovog prihvatanja Islama , a također  to je bilo uzrokom da Sumame zabrani stanovnicima Mekke(mnogobošcima) da uvoze žitarice iz Jemame.

Ovakav je bi rezultat ophođenja Poslanika sa zarobljenikom.

Allah Uzvišeni u Kuranu iznosi pohvalu dobročiniteljima:“ i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu isužnju.“(Ed-Dehr,8)

Dakle,  Allah je učinio da jedna od osobina dobročinitelja bude da hrane one koji su zarobljenici i to je bilo uzrokom da mnogi od njih prime Islam.

Svrha spominjanja ovog događaja jeste da se  onom nevjerniku koji živi među nama i kojemu je zagarantovana sigurnost ne smije šteta nanositi,a svako onaj ko mu bilo kakvu štetu nanese je neposlušan  Allahu i Poslaniku i zaslužuje kaznum,jer  takvim postupkom nanosi zlo Islamu.

Također,sa nevjernicima smijemo sarađivati u kupoprodaji,od njih smijemo otkupljivati stvari i oružje i koristiti on što su oni izumili i u čemu su sposobni,jer sve je to Allah Uzvišeni dozvolio i  sve to utiče da muslimani budu snažniji.

U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se trgovalo sa nevjerncima,vršila se kupoprodaja zbog toga što sve to koristi ljudima.

Također nam je dozvoljeno da se koristimo onime što oni znaju i u čemu su sposobni,a dokaz tome je postupak Poslanika kada je krenuo iz Mekke u Medinu, izajmio je nevjernika Abdullaha El-Lejsija koji je dobro poznavao put.

Poslanik ga je iznajmio i veoma se okoristio njegovim pozavanjem puta kojim je trebalo hoditi,te  mu je na kraju dao nadoknadu za taj posao.

U svemu ovom muslimani imaju koristi, a s druge strane, tme se ukazuje prilika da nevjerniku omilimo Islam kada on ugleda kako se prema njemu lijepo ophodimo.

Zaključak svega ovoga keste da je Islam vjera da’we (misionarstva) i vjera džihada(borbe),ali borbe koja je u skladu sa Kuranom i sunnetom,a  ne džihad kojim će se činiti agresija i šteta prema ljudima kojima je zagarantovana sigurnst i koji imaju ugovor sa muslimanima, tako što će se vršiti rušilačke akcije ili prevara.Takvi postupci nisu od Islama i nisu u sklsdu sa islamskim ponašanjem,nego su naprotiv postupci zločinaca i preveranata.

Zato moramo da pripazimo na ove važne stvari,a od tih stvari je ophođenje muslimanna sa nevjernicima, a to nećemo znati ukoliko ne pogledamo u Kuran, sunnet i knjige islamskih učenjaka.

Također,kada nemuslimani žive u muslimanskim državama, mi im nećemo zabranjivati da  vrše svoje obrede, ali će to činiti tajno,među sobom i neće to pokazivat ljudima, nego će ih obavljati u kućama ili u mjestima koja su predviđena za to.A oni nemaju pravo da javno ispoljavaju svoje obrede ukoliko žive u islamskoj državi.

Zaključak je da ophođenje sa nemuslimanima ima svje propise i pravila koja možemo naći u Kuranu i u Poslanikovoj praksi i također u knjigama učenjaka.

Ko želi da o tome više sazna  i da  ima znanje po tom pitanju, neka pogleda knjige poput:Ahkamu ehli-z-zimmeti od Ibnul Kajjima.

Danas je slika Islama u očima ljudi izmjenjena, tako da mnogi  misle kako je Islam vjera koja zagovara činjenje zla i koja krši ugovore i da se onaj koji nevjeruje  mora ubiti, te da mu se mora uzeti imetak bez bilo kakvih šerijatskih pravila i da se to smije činiti bez dozvole muslimanskog vladara i bez pitanja islamskih učenjaka.Sve ovo je dovelo da se mnogi muslimani danas nazivaju teroristima, a razlog tome su postupci nekih pripadnika Islama koji ne poznaju islamske propise.

Zato nam je obaveza da se bojimo Allaha i da se vratimo praktikovanju vjere na ispravan način te da pitamo naše učenjake,kao što nam to Allah poručuje: „Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.“(En-Nisa,83)

 

Preveo:Senad Muhić

(Iz knjige :Ahkamu-t-te’amuli me’a gayri-l-muslimin, autora  dr.Saliha Fewzana)

Obaveza je svima nama da pozivamo nevjernike  kako bi prihvatili islam i kako bi napustili mnogoboštvo i nevjerovanje, te kako bi se okrenuli obožavanju Allaha, radi čega su i stvoreni, jer se u tom nalazi njihova sreća i samo tako će uspjeti i popraviti svoje stanje.

Pozivanje u Islam neprestano traje i trajat će sve do dana sudnjega.Ono spada u obaveze muslimana koje se nazivaju fard kifaje, tj.ako neko od muslimana ispuni tu obavezu,spada odgovornost sa drugih,a ako se ona zapostavi onda su svi griješni.

Ukoliko neko nakon što ga pozovemo u Islam,prihvati taj poziv i postane musliman,takav se uistinu  vratio ka uputi i pravom putu i spasio se od mnogoboštva i nevjerstva,te  se time  spasio od vatre džehennemske.

Dakle,mi trebamo da po naređenju Gospodara našeg  pozivamo  ljude, jer  to je svakako u njihovu korist i radi njihove upute, te  zbog toga da izađu  iz tmina na svjetlo.

Ukoliko određena osoba prihvati naš poziv mi ćemo ga primiti kao brata i takav pripada nama, a i mi njemu, a oni koji odbiju poziv dijele se na dvije skupine:

Prva skupina :

U ovu skupinu ulazi osoba koja  je  nevjernik i nikog ne poziva ka nevjerstvu.Takvi su npr.strarac u dubokoj starosti ,dječak,žena, monasi  koji vrijeme provode u manastirima i sl..Oni su izabrali nevjerstvo samo za sebe i ne šire ga dalje niti pozivaju ka njemu i njima se ne treba suprostvaljati, jer ne postoji bojazan da bi oni mogli propagirati nevjerstvo ,a mi ne posjedujemo moć kako bismo ih uputili,kao što kaže Uzvišeni:Ti  doista ne možeš uputiti onoga koga bi ti želio,ali Allah upućeuje koga On hoće.“(El-Kasas,56)

Druga skupina:

Oni koji odvraćaju od Allahove vjere i suprostavljaju se pozivanju ka njoj,te šire  nevjerstvo po zemlji i pozivaju u njega.Allah nam je naredio da se protiv ovakvih borimo, kako bi se sačuvali njihovog zla i kako bi dostavili istinu.

Rekao je Uzvišni:“I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva  ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne.Pa ako se okane,onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.“(El-Bekara,193)

I kaže:“I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne isčezne i dok samo Allahva vjera ne ostane.Ako se oni okane,-pa Allah dobro vidi šta oni rade,a ako leđa okrenu,znajte da je allah vaš zaštitnik,a divan je on zaštitnik i divan je pomagač.“(El-Enfal,39-40)

Dakle,borba protiv njih biva iz dva razloga:

Prvi razlog je da bi se  od njihovog zla zaštitili Islam i muslimani i kako bi dali priliku Islamu da dopre do ljudi.

Drugi razlog je postojanje mogućnosti da se vrate Uputi nakon borbe,te da se vrate ispravnom putu.Zbog toga se u jednom hadisu spominje:“Allah se divi ljudima koji sa lancima u džennet uđu.“ (Buhari,3010)

Tj.budu zarobljeni pa se pokaju i prime islam,te im Allah oprosti i oni uđu u džennet.

Naša borba protiv nevjernika nije zbog želje za njihovim imetkom i zemljom, niti iz želje da se krv prosipa,nego je džihad propisan zbog plemenitog cilja i mudrosti.Putem njega se čini dobro čovječanstvu i on nije cilj sam po sebi, nego je on sredstvo do velikih ciljeva i koristi.

Dakle,ovo je ta druga stepenica u ophođenju sa nevjernicima, a to je džihad (borba) na Allahom putu i on se vodi ukoliko muslimani imaju snage i sposobnosti za borbu, te ukoliko se ispune uslovi džihada i otklone sve prepreke.Tek tada on tada biva farzom (obaveza) muslimanima i nije dozvoljeno ostaviti džihad ukoliko za njega postoje mogućnosti.

Međutim,ukoliko muslimani ne  budu sposobni za borbu,onda će je odgoditi dok se za to ne ukaže prilika,a posvetit će se da'wi(pozivanju) kao što za to imamo primjer u životu Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.

Kada je on boravi u Mekki,svoju pažnju je usmjerio ka pozivanju ljudi u islam i tada je borba bila zabranjena, jer muslimani nisu bili sposobni za nju,a da su pokušali da se bore,neprijatelji bi ih pobjedili.

Nakon što se Poslanik iselio u Medinu i našao one koji će ga pomoći i kada su muslimani  postali snažni,Allah je propisao  borbu na Njegovom putu.

A nakon borbe, ukoliko nevjernici  ne bi primili islam, trebalo je da plaćaju džizju(porez) muslimanima i time uđu pod vladavinu Islama ili su mogli da sklope ugovor sa muslimanima i ostanu u svojoj zemllji  i ne nanose štetu muslimanima, niti da odvraćaju od Allahovog puta, niti da zabranjuju pozivanje u Islam.

Sa njima se može sklopiti ugovor kao što je to činio i Allahov Poslanik sa mnogobošcima, ukoliko za to postoji korist za islam i muslimane.

Ukoliko se sklopi ugovor,onda muslimanima nije dozvoljeno da im nanose štetu.Zabranjeno je nanositi štetu nemuslimanu ukoliko on  ima ugovor sa muslimanima i  zabranjeno je ugrožavat njegov život i imetak,jer na njega se odnosi sve što se odnosi i na muslimane,bilo da se radi o pravima ili obavezama i on ulazi pod zaštitu muslimana.Zbog toga Poslanik sallallahu alejhi ve selleme veli:“Ko ubije nemuslimana koji sa muslimanima ima ugovor,takav neće osjetiti miris dženneta,iako se njegov miris osjeća na daljiini od četrdeset godina hoda.“(Buhari,3166)

Ovo je velika prijetnja onome ko ubije nemuslimana koji ima potpisan ugovor sa muslimanima,a Allah Uzvišeni veli:“I nemoje bespravno ubijati one koje je Allah zabranio da se ubijaju.“(el-Isra,33)

A pod izrazom „oni koje je Allah zabranio“ ulaze vjernici i nevjernici koji imaju ugovor sa muslimanima,a onaj ko ubije takvog prekršio je ugovor i kao takav zaslužuje ogromnu prijetnju i kaznu te ga Allah  obavezuje  plaćanjem krvarine.

Onaj nevjernik koji bude  ubijen iz nehata  ima isti propis kao i musliman i za njega se mora dati krvarina i otkup.Na takvog se  se odnose riječi Allaha:“ a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba-vjernika.Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje …“(En-Nisa,92)

Pogledajte samo kako je Allah obavezao  onoga ko ubije nevjernika pod ugovorom da mora dati krvarinu  i osloboditi ropstva roba.Zato,onaj ko ubije nehotice nemuslimana koji je pod ugovorom kao da je ubio i vjernika nehotice i na takvog se odnosi isti propis,a razlog tome jeste ugovor koji postoji između nas i njih,a Uzvišeni veli :“ I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!“(El-Isra,34) i veli :“ I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali…“(En-Nahl,91)

Ovo isto se odnosi i na onoga ko nema ugovor sa muslimanima,a dođe u islamsku državu uz dozvolu vlasti ,noseći poslanicu svoje države ili dođe kao ambasador ili dođe kako bi učio o Islamu.Takva osoba iako je nevjernik ima sigurnost jer Uzvišeni veli:“ Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano zanjega…“(Et-Tevbe,6)

Takva osoba ima  zagarantovanu bezbjednost i njen život se treba paziti i čuvati,te mu se ne smije činiti zlo sve dok se ne vrati u svoju državu…

Nastavlja se inšaAllah

Kako se ophoditi prema nemuslimanima (drugi dio)

(Iz knjige :Ahkamu-t-te’amuli me’a gayri-l-muslimin, autora  dr.Saliha Fewzana)

Od perioda Nuha a.s.,ljude se dijele  na  vjernike i nevjernike, međutim, Allah Iz svoje milosti nije  ljude prepustio same sebi nego je slao poslanike, jednog za drugim,kako bi ihpozivali ka vjerovanju u samo jednog Allaha  i podučavali ih propisima  Islama.

Tako je Uzvišeni slao poslanike, sve dok nije došao period da pošalje  našeg Poslanika,pečata svih prethodnih poslanika i njihovog prvaka Muhammeda,sallallahu alejhi ve selleme.

Svi prijašnji poslanici su bili slati samo određenim narodima,dok je našeg  Poslanika, s.a.w.s,  Allah Uzvišeni poslao svim ljudima bez izuzetka.O tome Allah veli:“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ…“(Saba’, 28)

On također kaže:“a tebe smo kao milost svjetovima poslali.“(El-Enbija,107)

U suri El-A'raf,u 158.ajetu,  Allah Uzvišeni kaže:“Reci:O ljudi,ja sam svima vama Allahov poslanik.“

Allah Uzvišeni iz svoje dobrote  nije  ostavio robove da budu plijen šejtana u ljudskom i džinskom liku,nego im je slao poslanike i objavljivao knjige, a pečat svih poslanika je bio Muhammed s.a.w.s.,,a Islam sa kojim je došao  je pečat svim prijašnjim vjerama.

Islam je vjera svih ljudi i tako će biti sve do sudnjeg dana,a kada su se ljudi podjelili na vjernike i nevjernike  Allah je počeo sa slanjem poslanika koji su ljude  pozivali da se vrate obožavanju samo Allaha i da napuste sva druga božanstva.

O tome Uzvišeni veli:“ Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:Nema boga osim Mene i zato se Meni  klanjajte.“(El-Enbija,25)

Tako je Uzvišeni Allah propisao kako će se ophoditi musliman prema nevjernku, propise koji će trajati sve do Sudnjeg dana.

Prvo pravilo ili prvi propis kojeg musliman mora primjeniti u svom odnosu sa nevjernicima jeste pozivanje  u Islam kako bi oni od toga imali korist i kako bi bili upućeni, te kako bi bili sretni i na ovome, a i na budućem svijetu.

Allah Uzvišeni je kazao našem Poslaniku:“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i sa njima se na najljepši način raspravljaj.Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova,i On zna one koji su na pravom putu.“(En-nahl,125)

I rekao je :“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da-po Njegovom naređenju-pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija.“

(El-Ahzab,45-46)

Također je rekao:“Reci:Ovo je put moj,ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja ,i svaki onaj koji me slijedi i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.“(Jusuf,108)

Pa je Poslanik po naređenju pozivao ljude, te su mu se odazvali oni koji su se odazvali, oni kojima je  Allah propisao da budu sretni,a drugi su odbili da se pokore.

Dakle, Allah Uzvišeni je propisao propise vezane za muslimane ,a isto tako je propisao i za nemuslimane.

Prvi od tih propisa je dawa, pozivanje ka Allahu ,jer mi ne trebamo ostaviti nevjernike da čine nevjerstvo ,nego nam je obaveza da ih pozivamo . To je u njihovu korist i zbog  njihove upute, tako da ih trebamo pozivati ,a  to je obaveza koja je trajna do Sudnjeg dana.

Pozivanje u Allahovu vjeru je jedna od najpritvrđenijih obaveza kojom se čini dobročinstvo ljudima,kako bi Allah onoga koga bude htio izveo iz tmina na svjetlo.

Rekao je Uzvišeni:“Knjigu ti objavljujemo  zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Mudroga Allaha,čije je ono što je  na nebesima i ono što je na Zemlji…“(Ibrahim,1-2)

Sa arapskog preveo :Senad Muhić

Kako se ophoditi prema nevjernicima (1)

(Iz knjige :Ahkamu-t-te’amuli me’a gayri-l-muslimin, autora  dr.Saliha Fewzana)

Zahvala pripada  Allahu Uzvišenom i neka su mir i blagoslov na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobru budu slijedili.

Allah Uzvišeni je stvorio stvorenja kako bi mu ibadet (pokornost) činili, kao što se to spominje u ajetu:“Džine i ljude sam stvorio samo zato da me obožavaju.Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane.“(Ez-zarijat,56-57)

Cilj zbog kojeg  je stvoreno sve što postoji  jeste obožavanje Allaha  i On  nije  stvorenja stvorio iz razloga  što je  potreban njih ili zato što Mu je potrebno njihovo obožavanje. On,Uzvišeni,  je neovisan od njih i nisu mu stvorenja potrebna, nego  baš suprotno ,sve što je  stvoreno   potrebno je   Allaha, a stvorenja se obožavanjem Allaha približavaju Njemu, pa ih On  zbog  toga obasipa blagodatima i na ovome i na onome svijetu.

Ibadet koji čine je propisan u njihovu korist, a  Allah je neovisan od njih.

Kao što On Uzviženi veli:“Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji,-pa Allah,doista, ni o kom nije ovisan  i On je jedini hvale dostojan.“ (Ibrahinm, 8)

Dakle,  Allah je stvorenja stvorio da mu budu pokorni i učinio je ibadet prirodnom čovjekovom potrebom, jer  svako se stvorenje  svojim prirodnim nagonom okreće  ka Allahu, ka svome Gospodaru.

Rekao je Uzvišeni:“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu  Allahovu,  prema kojoj je On ljude načinio, ne treba da se mjenja  Allahova vjera, jer  to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna,-obraćajući Mu se predano.Bojte se Njega i obavljajte  namaz i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podjelili, svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.“(Er-Rum,30-32)

Rekao je Poslanik,s.a.w.s.:“Svako dijete se rađa u prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine židovom,kršćaninom ili vatropoklonikom.“(Buhari,1385)

U hadisi kudsiji se navodi da je Uzvišeni rekao:“Sve svoje robove sam stvorio  kao ispravne vjernike, pa su im šejtani dolazili i od vjere ih odvraćali.“(Muslim,2865)

Allah je stvorio ljude radi toga da mu budu pokorni i učinio da imaju prirodnu potrebu za obožavanjem Allaha, te se oni svojom neiskvarenom prirodom okreću ka Allahu, međutim šejtani u ljudskom i džinskom obliku se trude da pokvare to priirodno(normalno ) stanje kod njih   lošim odgojem, krenuvši prije svega od roditelja: „…pa ga njegovi roditelji učine židovom,kršćaninom ili vatropoklonikom.“

Također i oni koji pozivaju u zabludu svojim uticajem kvare to normalno prirodno stanje kod ljudi,stanje koje je bilo spremno da prihvati pozitivne vrijednosti.

Allah Uzvišeni je stvorio  Adema, praoca ljudi i učinio ga  vjerovjesnikom koji je obožavao Allaha, iskreno mu vjeru ispovjedajući.U toj vjeri  su ga slijedili i njegovi potomci u narednih deset stoljeća, kao što to spominje  Abdullah b.Abbas, r.a.:“Bili su na ispravnnom vjerovanju i obožavali su samo Allaha ne pripisujući mu druga.“

O tome Uzvišeni veli:“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosnu vijest i opomene, i po njima je slao Knjigu,samo istinu, da se po njoj sudi u onome u čemu se oni ne bi slagali…“ (El-Bekare, 213)

Dakle,ljudi su bili jedna zajednica, koja je bila ispravnog vjerovanja i među kojima nije bilo razliaženja niti podvajanja.Nakon toga,oni su se počeli razjedinjavati, kao što nas o tme Uzvišeni obavještava:“Ljudi su bili jedna zadjednica, pa su se podvojili.“(Junus,19)

Kada se desilo razilaženje i podvajanje?

Ono se desilo u vrijeme Nuhovog naroda.U početku oni su ispravno  vjeru  ispovijedali.Među njima su živjeli i učenjaci, ali je Allah Uzvišeni  odredio da u jednoj godini umru i učenjaci i dobri ljud i tog vremena.Nakon što ih je to rastužilo, došao im je šejtan kako bi iskoristio  tu priliku, govoreći im da prvo počnu praviti slike  tih dobrih ljudi.Nakon što su to učinili počeli su da  te slike vješaju na mjestima gdje su boravili ,kako bi se sjećali dobrih ljudi, te su na kraju počeli i da ih obožavaju.

Ovako šejtan radi sa ljudima.Prvo im je učinio njihov postupak lijepim, postupak koji je imao za cilj da se prisjećaju stanja  dobrih ljudi iz njihovog naroda , kako bi ih to navelo na povođenje za njima kada bi ih vidjeli na slikama, pa su oni s tim ciljem to i uradili.

Imajući u vidu da su među njima bili i učenjaci šejtan nije mogao više od toga da učini,pa je pričekao da  oni umru .Nakon njih  došla  je generacija  u kojoj nije bilo učenjaka i u kojoj je znanje bilo zapostavljeno.Toj generaciji je došao šejtan i govorio im da su njihovi preci vješali te slike dobrih ljudi kako bi ih obožavali i kako bi od njih tražili da padne kiše, pa im je on(šejtan) uljepšao taj postupak(obožavanja dobrih ljudi), nakon  čega su oni i počeli sa  činjenjem ibadeta nekom drugom mimo Allahu.U tom periodu se desio širk (obožavanje nekoga pored Allaha) na zemlji i iskrivljenje vjere Ademove.

Iz tog razloga Allah je poslao Nuha,a.s., kako bi pozivao ljude ka ispravnom obožavanju Allaha,obožavanju na način kako su to praktikovali njihovi preci.Međutim, širk je duboko ušao u njihova srca, te su nastavili sa obožavanjem ljudi koji su bili na slikama.

O tome Uzvišeni veli:“ i govore:Nikako božanstva svoja ne ostavljajte i nikako ni  Vedda,ni Suva’a,a ni Jegusa,ni Je'uka,ni Nesra ne napuštajte, a već su mnoge u zabludu doveli…“(Nuh,23-24)

Ovako je počeo širk među ljudima i tada su se ljudi podjelili na vjernike i nevjernike.Podjelili su se na one koji su slijedili poslanike i u njih povjerovali, te ostali vjernici i sljedbenici poslanika i na one koji su se okrenuvši nevjerovanju napustili slijeđenje poslanika…Nastavlja se inšaAllah

Sa arapskog preveo:Senad Muhić