Category: Ophođenje prema muslimanima


Allah Uzvišeni nam naređuje da budemo jedinstveni  i zabranjuje nam razilaženje. Ta naredba nam je veoma jasno definisana u Kur'anu, u nekoliko ajeta:

1. “I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte…” (Ali Imran, 103)

2. “Nemojte biti kao oni koji su se podvojili i u mišljenju razišli…” (Ali Imran, 105 )

3. “Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte…” (Eš-Šura, 13)

Zato, nije dopušteno muslimanima da se podvajaju po pitanjima vjere, nego im je obavezno, po slovu Ku'rana, da budu jedinstvena zajednica.

Nije dopušteno sljedbenicima Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da se u vjerovanju (akidi) , niti u propisima vjere podvajaju, pa da jedni govore kako je nešto dozvoljeno, a drugi kako je to isto zabranjeno, ukoliko za to nemaju argument.

Nema sumnje da je razilaženje prirodna stvar kod ljudi, međutim ono se treba riješavati i liječiti Allahovom knjigom i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.

Rekao je Uzvišeni :”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet…” (En-Nisa, 59).

Allah Uzvišeni nije nas ostavio da se podvajamo, nego nam je ukazao na lijek kojim ćemo razdvojiti ispravno od neispravnog. Taj lijek se nalazi u Kur'anu, u riječima Allaha:”Obratite se Allahu (tj.Kuranu) i Poslaniku  (tj.praksi Allahovog Poslanika).”

A Poslanik, sallalahu alejhi ve selleme, veli:”Ja vam ostavljam  Allahovu knjigu i moju praksu, ako to budete primjenjivali nećete poslije mene nikada zalutati.”(Hadis bilježi Malik u djelu El-Muvetta’)

Oni koji pozivaju ljude da trebaju da se razilaze i podvajaju, te da je u tome svako dobro, dokazuju to predajom u kojoj navodno Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, veli:”Razilaženje mojih sljedbenika je milost.” (Ovu predaju spominju Imam Iraki u djelu El –Mugni an hamli-l-esfari, 1/28; Imam El-Futteni u djelu Tezkiretu-l-mewdu'at, 90; i Albani u djelu Es-silsiletu-d-da'ifetu, 57,  te kaže:Ova predaja nema osnove, iako su se učenjaci hadisa trudili da ovoj predaju nađu lanac prenosilaca, nisu to mogli učiniti.)

Uistinu,razilaženje i podvajanje utiče na to da se srca raziđu ,te u tom slučaju ljudi teško mogu da se međusobno pomažu i sarađuju jedni sa drugima.

Tek ukoliko budu jedinstveni mogu da surađuju i da jedni drugima budu na usluzi.

Jedinstvo je ono čemu nas poziva Poslanik sallahu alejhi ve selleme kada kaže:”Allah je zadovoljan da činite tri stvari:da obožavate samo Allaha i da mu sudruga ne pripisujete, da se svi čvrsto Allahovog užeta držite i da se ne podvajate te da savjetujete one koje je Allah učinio da vam vladaju.”(Muslim, br.1715;Malik u Muvetta’ , 2/990;Buhari u El-edebu-l-mufredu, br.442;Ahmed,br.8334 I 8799;Ibn Hibban,br.5720)

Jedinstvo muslimana je ostvarivo samo onda kada budu u potpunosti slijedili Kur'an i praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellleme, zato ukoliko želimo da budemo pravi vjernici treba da se pokorimo naredbama Allaha i Njegovog Poslanika, jer Uzvišeni Allah veli :”Kada se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu,da im on presudi,samo reknu: Slušamo i pokoravamo se, oni će doista uspjeti.”(En-Nur, 51.)

Sa arapskog preveo:Senad Muhić

 

Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme kazao:

“Musliman kod drugog muslimana ima šest prava: kada ga sretne da mu nazove  selam, kada ga pozove da mu se odazove,  kada  zatraži savjet da ga posavjetuje, kada kihne i kaže elhamdulillah, da mu kaže jerhamukellah (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga obiđe i kada umre da mu dženazu klanja.“ (Sahihu Muslim 5/2162)

1. Nazivanje selama

Prvo pravo koje je spomenuto u ovome hadisu jeste da muslimanu nazove selam kada se sretne.

Izraz koji je u hadisu spomenut u formi naredbe je dokaz da je nazivanje selama obaveza.

Međutim, prenosi imam Ibn Abdi-l-Berr da je nazivanje selama sunnet, a odgovor na njega obaveza. (Et-temhid, 5/288, 289)

U Muslimovom Sahihu (br.94/54) spominje se hadis u kojem se naređuje širenje selama, te da to biva uzrokom ljubavi među ljudima.

Također bilježe Buhari (br.28) i Muslim (br.63/39) predaju u kojoj se veli da je najbolje djelo nahraniti siromaha i nazivanje selama onome koga znaš, a i onome koga ne znaš.

Nakraći vid nazivanje selama jesu riječi: Es-selamu alejkum, a potpunije od toga jeste da se doda: ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Dovoljno je kazati i : esselamu alejke ili selamun alejke.

Ako se selam nazove jednoj osobi onda je njoj obaveza da uzvrati na selam, ako se selam nazove skupini, onda odgovor na selam njima biva farz kifaje, tj. ako neko odgovori spada odgovornost sa drugih, a ako niko ne odgovori svi su griješni.

2. Odazivanje na poziv

Hadis svojim vanjskim značenjem ukazuje da je obaveza čovjeku da se odazove, bez obzira o kakvom se pozivu radilo, međutim islamski učenjaci su samo odaziv na svadbenu gozbu učinili obaveznim.

Zato je najpreče da se kaže: Obaveze se je odazvati na poziv koji nam je upućen povodom svadbene gozne, a odaziv na bilo koji drugi poziv je pohvalan.

3. Savjetovanje

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno posavjetovati onoga ko zatraži savjet, a vanjskim značenjem hadis ukazuje da nije obaveza uputiti savjet, ako se nije zatražio.

Zato je pohvalno posavjetovati nekoga, pa čak i da onaj koga savjetujemo nije to tražio ,jer se tim postupkom podstiče na činjenje dobra.

4.Kada kihne i kaže elhamdulillah da mu kažes: jerhamukellah

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno onome ko kihne i kaže elhamdulillah kazati: jerhamukellah, a što se tiče izgovaranja :elhamdulillah nakon kihanja nema dokaza da je to  obavezno, kao što kaže imam Nevevi: “Ulema se slaže da je izgovaranje riječi elhamdulillah, nakon kihanja, pohvalno.“ (El-Ezkar, str. 427)

Bilježi imam Buhari od Ebu Hurejre da je Poslanik kazao: “Kada neko kihne neka kaže elhamdulillah, a njegov brat neka mu kaže: jerhamukellah, a onaj ko je kihnuo nakon što mu se to kaže, neka odgovori: Jehdikumullahu ve juslihu balekum.“

A u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud se dodaje : “Onaj ko kihne neka kaže elhamdulilahi ala kulli halin.“

Većina uleme smatra da se trebaju kazati riječi: Jehdikumullahu ve juslihu balekum, dok učenjaci Kufe kažu da treba kazati: Jagfirulllahu lena ve lekum. A dokaz im je hadis kojeg prenosi Taberani[1] i Buhari [2]: “Neka kaže jagfirullahu lena ve lekum.“

Također postoji stav da može da bira između toga dvoga ono što više voli ili da izgovori oba izraza.

Na stavu da je obaveza onome ko kihne kazati: jerhamukellah, su zahirijje i Ibn-l-Arebi.

Dokaz te obaveznosti  je hadis kojeg bilježi Buhari[3] od Ebu Hurejre: “Kada neko zahvali Allahu nakon što je kihnuo, obaveza je svakom muslimanu koji to čuje  da kaže: jerhamukellah.“

Pohvalno je onoga ko je kihnuo, a nije zahvalio Allahu, podsjetiti na to.

Lijepo je da onaj koji hoće da kihne stavi ruku  na svoja usta i da stiša glas, kao što se to navodi u predaji  koju bilježi Hakim[4] i Bejheki[5] od Ebu Hurejre.

I pohvalno je da nakon riječi elhamdulillah, doda i rabbi-l-alemin, kao što to navodi imam Taberani, međutim u tom hadisu postoji slabost.

5. Kada se razboli da ga obiđeš

U hadisu je dokaz da je obaveza obići muslimana koji je bolestan, kao što to tvrdi Buhari, dok većina učenjaka smatra da je to pohvalno. Imam Nevevi prenosi koncenzus islamskih učenjaka da to djelo nije na stepenu obaveznosti.

Rekao je Ibn Hadžer: ” Dakle nije obaveza svakom pojednicu.”

6. Kada umre, da mu klanjaš dženazu

U hadisu je dokaz da je obavezno prisustvovati dženazi muslimana, svejedno da li nam on bio poznat ili ne.

(Imam Sane'ani, Subulu-s-selam 8/131-137)

Sa arapskog preveo:Senad Muhić


[1] El-Kebir i El-Evsat

[2] El-Edebu-l-mufred, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[3] El-Edebu-l-mufred (928), a također se hadis nalazi i u Sahihu, br. 6226)

[4] El-Mustedrek 4/264

[5] El-Edeb 322