Category: Ophođenje prema Kur'anu


1.Učiti ga najljepše što može biti: pod abdestom, okrenut prema Kibli i sjedeći pristojno.

2. Učiti ga po tertilu i ne žuriti, jer ga cijela ne treba prelaziti za kraće od tri noći i tri dana, imajući na umu da je Allahov Poslanik j rekao: “Onaj ko (cijeli) Kur'an prouči za kraće od tri noći, nije ga razumio. “

Allahov Poslanik je Abdullahu b. Omeru, r.a., naredio da svakih sedam dana po jednom, prouči cijeli Kur'an. (Muttefekun alejhi)

Takoder su po jedanput, svakih sedam dana, cijeli Kur'an, imali običaj proučiti i: Abdullah b. Mesud, Osman b. Affan i Zejd b. Sabit, AJlah sa njima bio zadovoljan.

3.Držati se skrušeno za vrijeme učenja, biti tužan i plakati, a ako se ne može plakati onda učiti plačnim glasom, jer je Allahov Poslanik rekao: “Učite Kur'an i plačite, a ako ne možete plakati, onda se pravite da placate(učite plačnim glasom)!”

4.Kur'an učiti što ljepšim glasom, jer je Allahov Poslanik rekao: ”Uljepšavajte Kur'an svojim glasovima!”

Allahov Poslanik je, takoder, rekao:”Nije naš onaj ko se ne trudi da melodično uči Kur'an.” (Muttefekun alejhi)

”Ničemu i nikome Allah nije dozvolio ono što je dozvolio Vjerovjesniku koji melodično uči Kur'an.” (Muttefekun alejhi)

5.Učiti Kur'an tiho, ukoliko se boji oholosti, popularnosti ili ometanja drugog u namazu, jer je Allahov Poslanik ~rekao: “Onaj ko glasno uči Kur'an je kao i onaj koji javno daje sadaku.”, a općepoznatoje da je sadaku poželjno davati tajno, osim ako se javnim davanjem ne želi postići neki drugi cilj, kao što je, recimo, podsticanje drugih da to isto rade. Takav je slučaj i sa učenjem Kur'ana.

6.Nastojati što više razmšljati o onome što se uči, da se učenje što jače dojmi srca, i da se što više razumiju značenja i tajne Kur'ana.

7.Voditi računa i pri učenju ne biti od onih koji su nemarni i koji rade suprotno onome što u Kur'anu stoji, jer to može dovesti do samopro klinjanja, tako što npr. učeći Kur'an izgovara: Allahovg prokletstvo na one koji neistinu govore! (Ali ‘Imran, 61.), ili : Neka Allahovo prokletstvo stigne one koji nepravdu čine (Hud, 18), čime sam sebe proklinje, ukoliko je lažac ili nepravednik.

Koliko je opasno okretati glavu od Allahove Knjige i mirno nje zaokupljati se nečim drugim, najbolje pokazuje u Tevratu zapisana sljedeća priča u kojoj se Uzvišeni Allah Svome robu obraća riječima:

”Moj robe, zar Me se nimalo ne stidiš? Kada ti -dok putem hodiš, od nekog od tvojih prijatelja stigne pismo -ti ga što brže uzmeš, zaustaviš se, sjedneš pored puta i, da ti šta od njega ne bi promaklo, pažljivo, od slova do slova, pročitaš svaku njegovu riječ. A pogledaj u ovu Moju Knjigu koju sam ti poslao; kako sam ti u njoj sve jasno-do u detalje -objasnio, koliko sam ti samo puta u njoj ponovio, da o onome što u njoj piše dobro razmisliš?! A ti, od nje glavu okrećeš. Pa jesam li to kod tebe manje vrijedan od nekog od tvojih prijatelja?!

Moj robe, kada ti dođe, da sa tobom posjedi, neko od tvojih prijatelja -sav mu se predaš: dočekaš ga vedra lica, napregneš uši, i svim srcem nastojiš da čuješ svaku njegovu riječ, a ako neko drugi progovori ili ti nešto zasmeta, da ga dobro ne čuješ, odmah mu daš znak da prestane. A evo Mene, došao sam da te posjetim i s tobom porazgovaram, a ti, uporno, od Mene glavu okrećeš. Pa jesam li to kod tebe manje vrijedan od nekog od tvojih prijatelja?!”

8. Truditi se da se okiti vrlinama onih koji su, kod Allaha, u društvu odabranih i da što više poprimi njihovih osobina. U tom smislu, Abdullah b. Mesud, r.a., je rekao: “Onaj ko uči Kur'an prepoznaje se: po neprospavanim noćima, dok drugi spavaju, po danima provedenim u učenju, dok se drugi svakojako zabavljaju, po plaču, dok se drugi smiju, po pobožnosti, dok drugi lumpuju, po šutnji, dok drugi o svemu i svačemu naglabaju, po skrušenosti, dok se drugi prave važni i po sjeli, dok se drugi vesele.”

Muhammed b. Ka'b je imao običaj reći: ”Nekada smo učača Kur'ana prepoznavati po žutilu lica.” -aludirajući na njegove neprospavane noći i duge noćne nafile.

Vuhejb b. Verd je kazivao da je neki čovjek upitan: “Zar preko noći dovoljno ne spavaš?”-odgovorio: “Ljepote Kur'ana ne daju mi sna.”

Zunnun je u stihovima lijepo rekao:

“Svojim obećanjima i prijetnjama Kur'an ne da

da oči, noćima i noćima, kapke zatvore,

Jer, dobro su razumjele riječi Vladara Svevišnjeg

pred kojim se vratovi ponizno povijaju.”

 

Ebu Bekr El-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str.118-120)

Islamski učenjaci po ovom pitanju imaju nekoliko mišljenja:

1.Dozvola prodaje mushafa muslimanu

Ovaj stav zastupaju učenjaci hanefijskog  i malikijskog mezheba, te Imam Ahmed po jednom predanju.

Svojj stav dokazuju

a) Kur'anom:

– “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.”  (El-Bekara, 275)

Allah Uzvišeni je u ovom ajetu općenito dozvolio trgovinu, a u to ulazi i prodaja mushafa.

– “…Allah vam je pojasnio ono što vam je zabranio…” (El-Enam, 119)

Allah je pojasnio ono što je zabranjeno, a u tom pojašnjenju ne navodi se zabrana prodaje mushafa.

b) predajama

-U vrijeme Osmana r.a. mushafe je pisao Ibn Musbih, pa ih je prodavao, a niko ga zbog toga nije opominjao.

-Upitani su Abdullah b.Abbas i Mervan b.Hakem o prodaju mushafa, pa su odgovorili da nema problema u tome ukoliko čovjek napiše svojim rukama pa prodaje. (El Bejheki)

2.Pokuđenost prodaje mushafa 

Ovaj stav zastupa Imam Šafija i dokazuje to sljedećim predajama:

a) Jedne prilike je naišao Ibn Omer pored onih koji posjeduju mushafe pa je rekao: “Ružna li je to trgovina. ” (Abdurrezak, Begavi, Ibn Hazm, Bejheki)

b)Prenosi se od Abdulaha b. Šekika da su ashabi smatrali pokuđenim prodaju mushafa. (Ibn Hazm, Bejheki)

c.)Abdullah b.Mesud je smatrao pokuđenim prodaju mushafa (Ibn Ebi Šejbe, Bejheki u Sunenu)

3.Zabrana prodaje mushafa 

Ovaj stav zastupa Imam Ahmed po drugom predanju, a dokazuje to sljedećom predajom.

a)Prenosi se da je Ibn Omer rekao: “Poželio sam da se odsjeku ruke onima koji prodaju mushafe.” (Ibn Ebi Šejbe i Bejheki)

Izabrano misljenje, a Allah najbolje zna, jeste prvo mišljenje koje odobrava prodaju mushafa zbog jačine dokaza.

 

 

Bilježe imam Buhari (7549) i imam Muslim (301) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,  naslonjen na krilo Aiše učio Kur'an.Tumačeći ovaj hadis imam Nevevi u komentaru Muslimovog  Sahiha veli da je ovaj hadis dokaz koji ukazuje na dozvolu učenja Kur'ana u ležećem položaju.A u djelu Fethul Bari (1/406) stoji također da je ovaj hadis dokaz da je učenje Kur'ana u ležećem položaju dozvoljeno.

Imam Nevevi u djelu “Adabi učenja Kurana” veli :”Dopušteno je učiti Kur'an stojeći, ležeći na boku, ili u nekom drugom položaju, ali je nagrada manja.

Allah, dž. š., kaže:

„U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana su, zaista, znakovi za razumom obdarene. Za one koji stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Kur’an, Alu Imran, 190, 191).

U Sahihu je zabilježeno od Aiše, r. a., da je govorila: „Božiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji, znao se nasloniti na moje krilo i učiti Kur'an, iako bih imala mjesečno pranje!“ Ovaj hadis bilježe i Buharija i Muslim, a u drugoj se verziji hadisa kaže: „I učio bi Kur'an dok bi mu glava bila u mom krilu!“

Ebu Musa el-Eš'ari kaže: „Ja učim Kur'an u namazu i u postelji.“ Hazreti Aiša je govorila: „Ja učim svakodnevni vird ležeći na postelji!“