(Iz knjige :Ahkamu-t-te’amuli me’a gayri-l-muslimin, autora dr.Saliha Fewzana)

Onaj nemusliman koji muslimanima učini nekakvo dobro i ne čini im štetu,također zaslužuje da mu se dobročinstvo uzvrati ,kao što o tome Uzvišeni veli:“ Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.“(El-Mumtehana,8)
Dakle,onima nemuslimanima koji ne ugrožavaju muslimane ili koji pribave nekakvu korist muslimanima, biće uzvraćeno dobročinstvo, jer Islam je vjera pravednosti i takvima se treba dobrim uzvratiti i prema njima treba pravedan biti, jer nam tako Uzvišeni Allah naređuje.
Također i roditeljima, ukoliko su nevjernici, njihovo dijete treba dobro činiti,ali ih ne treba slijediti u njihovom nevjerstvu,međutim i pored toga njihova prava ne smije zapostaviti.
Rekao je Uzvišeni:“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meniobraća…“(Lukman,14-15)
Dakle,roditeljim se treba činiti dobro.
Jedne prilike je majka Esme kćerke Ebu Bekra ,koja je bila nevjernica stigla u Medinu, tražeći od nje nekakvu pomoć.Pa je Esma priupitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme:“Moja majka je stigla i treba od mene neku pomoć,pa da li da se sa njom lijepo ophodim?A Poslanik joj reče:Da,čini joj dobro.“(Buhari,5979)
Također i onaj koji u našu državu dođe zbog određenog posla ulazi pod našu zaštitu i ne smijemo ga ugrožavati, niti smijemo ikome dozvoliti da to čini sve dok se taj ne vrati u svoju državu.
Mi smo ti koji smo ga primili i obećali mu sugurnost i zato nam je obaveza da ispunimo ono što smo obećali,jer Islam nije vjera prevare ili kršenja obećanja,a nanošenje štete i ugrožavanje nevjernika utiče da ljudi bježe od islama.
Međutim,ukoliko nemuslimani vide kako se muslimani lijepo ophode to može biti uzrokom da prime Islam i da shvate koliko je Islam pravedan.
Allah nam zabranjuje da činimo štetu nevjernicima i da budemo nepravedni prema njima,ka što On u Kuranu veli:“ Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti…“(El-maide,8)
Ukoliko bi se desio spor između muslimana i nemuslimana,islamski kadija ne smije da dadne prednost muslimanu ukoliko je nemusliman upravu,nego će presudit u korist nemuslimana,zboga već spomenutog ajeta:“ Neka vas mržnja…“(El-Maide,8)
Pa koja vjera osim islama ima ovakve specifičnosti i ovakav način ophođenja sa ljudima.Ovo je veličanstvena vjera i kada bi njeni sljedbenici znali njene propise i primjenjivali ih, ona bi postala veoma značajna kao što je bila i za vrijeme Poslanika sallallahu alejhi ve selleme.
Spmenut ću događaj u kojem se navodi kako se Poslanik ophodio sa nevjernicima.
Naime,spominje se da je jedne prilike poglavar Jemame,Sumame b.Esal koji je bio nevjernik, krenuo ka Mekki zbog obavljanja umre,p a je bio zarobljen od strane Poslanikove izvidnice.Nakon što su ga doveli u Medinu,Poslanik ga je privezao za stub mesdžida.Kada god bi Poslanik prolazio pored njega upitao bi ga nešto,a Sumame mi odgovorio:Dobro je, o Muhammede,ako želiš imetak,uzmi ga,a ako mi oprostiš,oprostit ćeš onome koji je zahvalan.To se ponavljalo nekoliko puta,sve dok Poslanik nije na kraju kazao:Pustite Sumamu.Nakon što su ga pustili,on je otišao da uzme abdest i da se očisti,pa je nakon toga došao Poslaniku i izgovorio kelimei šehadet, te kazao:Tako mi Allaha,na zemaljskog kugli nije mi bilo mržeg čovjeka od tebe, niti sam ikog više prezirao od tebe i nije mi bilo mrže vjere od tvoje,a sada,o Allahov Poslaniče, ti si mi najdraži čovjek, a tvoja vjera mi je najdraža vjera.“(Buhari,4372)
Dakle, vidimo da je Poslanik sa njim postupao lijepo, jer on je bio pod zaštitom muslimana i zarobljenik kod njih.Poslanik mu nije činio nikakvo zlo i to je bilo uzrokom njegovog prihvatanja Islama , a također to je bilo uzrokom da Sumame zabrani stanovnicima Mekke(mnogobošcima) da uvoze žitarice iz Jemame.
Ovakav je bi rezultat ophođenja Poslanika sa zarobljenikom.
Allah Uzvišeni u Kuranu iznosi pohvalu dobročiniteljima:“ i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu isužnju.“(Ed-Dehr,8)
Dakle, Allah je učinio da jedna od osobina dobročinitelja bude da hrane one koji su zarobljenici i to je bilo uzrokom da mnogi od njih prime Islam.
Svrha spominjanja ovog događaja jeste da se onom nevjerniku koji živi među nama i kojemu je zagarantovana sigurnost ne smije šteta nanositi,a svako onaj ko mu bilo kakvu štetu nanese je neposlušan Allahu i Poslaniku i zaslužuje kaznum,jer takvim postupkom nanosi zlo Islamu.
Također,sa nevjernicima smijemo sarađivati u kupoprodaji,od njih smijemo otkupljivati stvari i oružje i koristiti on što su oni izumili i u čemu su sposobni,jer sve je to Allah Uzvišeni dozvolio i sve to utiče da muslimani budu snažniji.
U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se trgovalo sa nevjerncima,vršila se kupoprodaja zbog toga što sve to koristi ljudima.
Također nam je dozvoljeno da se koristimo onime što oni znaju i u čemu su sposobni,a dokaz tome je postupak Poslanika kada je krenuo iz Mekke u Medinu, izajmio je nevjernika Abdullaha El-Lejsija koji je dobro poznavao put.
Poslanik ga je iznajmio i veoma se okoristio njegovim pozavanjem puta kojim je trebalo hoditi,te mu je na kraju dao nadoknadu za taj posao.
U svemu ovom muslimani imaju koristi, a s druge strane, tme se ukazuje prilika da nevjerniku omilimo Islam kada on ugleda kako se prema njemu lijepo ophodimo.
Zaključak svega ovoga keste da je Islam vjera da’we (misionarstva) i vjera džihada(borbe),ali borbe koja je u skladu sa Kuranom i sunnetom,a ne džihad kojim će se činiti agresija i šteta prema ljudima kojima je zagarantovana sigurnst i koji imaju ugovor sa muslimanima, tako što će se vršiti rušilačke akcije ili prevara.Takvi postupci nisu od Islama i nisu u sklsdu sa islamskim ponašanjem,nego su naprotiv postupci zločinaca i preveranata.
Zato moramo da pripazimo na ove važne stvari,a od tih stvari je ophođenje muslimanna sa nevjernicima, a to nećemo znati ukoliko ne pogledamo u Kuran, sunnet i knjige islamskih učenjaka.
Također,kada nemuslimani žive u muslimanskim državama, mi im nećemo zabranjivati da vrše svoje obrede, ali će to činiti tajno,među sobom i neće to pokazivat ljudima, nego će ih obavljati u kućama ili u mjestima koja su predviđena za to.A oni nemaju pravo da javno ispoljavaju svoje obrede ukoliko žive u islamskoj državi.
Zaključak je da ophođenje sa nemuslimanima ima svje propise i pravila koja možemo naći u Kuranu i u Poslanikovoj praksi i također u knjigama učenjaka.
Ko želi da o tome više sazna i da ima znanje po tom pitanju, neka pogleda knjige poput:Ahkamu ehli-z-zimmeti od Ibnul Kajjima.
Danas je slika Islama u očima ljudi izmjenjena, tako da mnogi misle kako je Islam vjera koja zagovara činjenje zla i koja krši ugovore i da se onaj koji nevjeruje mora ubiti, te da mu se mora uzeti imetak bez bilo kakvih šerijatskih pravila i da se to smije činiti bez dozvole muslimanskog vladara i bez pitanja islamskih učenjaka.Sve ovo je dovelo da se mnogi muslimani danas nazivaju teroristima, a razlog tome su postupci nekih pripadnika Islama koji ne poznaju islamske propise.
Zato nam je obaveza da se bojimo Allaha i da se vratimo praktikovanju vjere na ispravan način te da pitamo naše učenjake,kao što nam to Allah poručuje: „Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.“(En-Nisa,83)
Preveo:Senad Muhić
0.000000
0.000000