-Pravda i pravednost, jer sljedbenici sunneta i džema’ ata prvenstveno vode računa o tome kako da se očuva apsolutno pravo Uzvišenog Allaha, a ne upitno pravo nekog pojedinca ili određene grupe. Zato ne pretjeruju u hvaljenu prijatelja, niti kuđenju neprijatelja, kao što ne potcjenjuju dobro, ma od koga ono dolazilo. Uprkos tome, svoje vođe i istaknute ličnosti ne smatraju svecima niti za njih tvrde da su nepogrešivi. Pri tome se drže poznatog pravila: svakome se, od onoga što govori, ponešto može uzeti i odbaciti, osim Vjerovjesniku, sallallahu alejhi v e sell em. Nepogrešivi su samo objava koja dolazi sa neba i konsenzus mišljenja  svih učenjaka iz prvih generacija Islama.

-Sljedbenici sunneta i džema'ata prihvaćaju mogućnost više različitih pravnih rješenja za neka od sporednih pitanja za koja se, pouzdano, putem vjerodostojne predaje, zna da su se u njima razišli i učenjaci prvih generacija Islama. Međutim, oni su od strane Uzvišenog Gospodara i Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, isuviše dobro upućeni u pravila učtivog odnosa prema eventualnom neslaganju da bi one koji se sa njima u takvim pitanjima ne slažu mogli optužiti za zabludu.

-Svjesni daje suzbijanje zla preče i od samog činjenja dobra, sljedbenici sunneta i džema'ata pažljivo prate uzroke dobrih i loših pojava, jer znaju da je vjerozakon  došao radi uvođenja reda i dobrobiti za sve s jedne, i suzbijanja uzroka nereda i pokvarenosti s druge strane.

-Kada su iskušenja u pitanju, sljedbenici sunneta i džema'ata, prema njima imaju jasno izgrađen stav:

• Ako je iskušenje od Allaha, čine ono što je Uzvišeni Allah naredio da se u takvom iskušenju čini.

• Ako se radi o iskušenju nevjerstva  (tj. o sukobu sa nevjernicima), protiv njega se bore svim raspoloživim sredstvima: argumentima, ubjeđivanjem, sabljom i kopljem, u zavisnosti od potrebe I mogućnosti.

• Ako se radi o iskušenju (tj. međumuslimanskom sukobu) i procijeni da ne vrijedi žrtvovati mir, onda se u njega ne miješaju, osim kada im je, na osnovu nepobitnih argumenata, jasno ko je na strani istine. U tom slučaju staju na stranu istine i, u granicama svojih mogućnosti, pomažu da ona pobijedi.

Sljedbenici sunneta i džema'ata drže da se svi sljedbenici novotarija u vjeri nisu podjednako udaljili od sunneta. Zato se prema njima različito i postavljaju

Sljedbenici sunneta i džema'ata prave razliku između općenite presude svim sljedbenicima novotarija da su: ili neposlušnici, ili grešnici, ili nevjernici i presude pojedincu, sve dok se, nepobitnim argumentima, ne dokaže i ne ukloni svaka sumnja da odbija povući svoje riječi.

Oni ne dozvoljavaju da se islamski učenjaci -zbog pogreške u svom slobodnom mišljenju  ili pogrešne interpretacije nekog od pitanja oko koga nema jednoglasnog mišljenja -proglašavaju nevjernicima, teškim prijestupnicima, pa čak ni malim grešnicima.

-Prave razliku između onoga ko prikriva novotarije, onoga ko ih javno ispoljava i  onoga ko druge na njih poziva.

-Prave razliku između novotarija koje čine sljedbenici Kible (tj. muslimani) –ma kolike razmjere one imale -i novotarija koje čine oni za koje se sigurno zna da su nevjernici, kao što su: višebošci i sljedbenici Knjige (tj. kršćani i jevreji). Ovakav njihov sud je općenit samo za one koji novotarije javno ispoljavaju, iako znaju da su i mnogi drugi sljedbenici novotarija u sebi dvoličnjaci i heretici.